Veliki kamen i mali kamenčići
Dvojica ljudi tražila su savjet zbog svojih grijeha, a dobila su neobičan zadatak.
Narodna priča, poznata u istočnoj Europi · 2 min čitanja
Došla su jednom dvojica ljudi starom pustinjaku koji je živio na rubu sela i kojega su svi poznavali kao mudra čovjeka. Obojicu je mučila savjest i htjeli su znati kako da se pomire s Bogom i sa sobom.
Prvi je dugo gledao u pod prije nego što je progovorio. Ispričao je kako je jednom učinio nešto teško i ružno, nešto što ga je pratilo godinama i nije mu dalo mira.
Drugi je slegnuo ramenima. – Ja nisam učinio ništa veliko – rekao je. – Poneka laž, poneka uvreda, ponešto sitno uzeto. Svi tako žive. Ništa strašno.
Starac ih je saslušao pa rekao: – Idite do potoka. Ti, koji si učinio veliku stvar, donesi mi jedan kamen, onoliko velik koliko ti je težak grijeh. A ti donesi po jedan kamenčić za svaku sitnicu koje se sjetiš.
Prvi se ubrzo vratio pognut pod teškim kamenom i spustio ga pred starca. Drugi je dugo skupljao i došao s punom torbom sitnih kamenčića, zadovoljan što mu je bilo lako nositi.
– Dobro – rekao je starac. – A sada svaki kamen vratite točno na ono mjesto s kojega ste ga uzeli.
Prvi je odnio svoj kamen, prepoznao udubinu u kojoj je ležao i vratio ga. Drugi je stajao nad potokom s torbom u rukama. Kamenčići su bili posvuda i svi su izgledali jednako. Vratio se praznih ruku i rekao da to nije moguće.
– Tako je i s grijesima – rekao mu je starac. – On zna gdje je pogriješio, pa se može pokajati i popraviti. Ti si sitnice skupljao tako dugo da više ne znaš ni gdje si ih uzeo, ni koliko ih je.
Pouka
Velike pogreške bole, ali upravo zato ih vidimo i možemo ih ispraviti. Male nepravde koje opravdavamo riječima „svi tako rade” lako se nakupe dok ne postanu teret koji više ni ne primjećujemo. Savjest se čuva i u malim stvarima.
Pitanja za razmišljanje
- Koje „sitnice” opravdavate jer ih svi rade?
- Je li vam lakše priznati veliku pogrešku ili mnogo malih?
- Što biste mogli popraviti danas, dok još znate gdje je „kamen” ležao?