Foto: Xavier Mouton Photographie / Unsplash

Izgubljeni sin

Najpoznatija prispodoba o oprostu: otac koji je čekao sina što se izgubio.

Isusova prispodoba (Evanđelje po Luki) · 2 min čitanja

Neki je čovjek imao dva sina. Mlađi je jednoga dana došao ocu i rekao: – Oče, daj mi dio imanja koji mi pripada. Otac je, iako ga je to boljelo, razdijelio imanje među sinovima.

Nakon nekoliko dana mlađi je sin sve svoje prodao i otišao u daleku zemlju. Ondje je živio raskalašeno i rasuo sav imetak. Kad je sve potrošio, zemlju je zahvatila velika glad i on je počeo oskudijevati. Unajmio se kod jednog čovjeka, koji ga je poslao na svoja polja čuvati svinje. Bio je toliko gladan da je želio jesti ono što su jele svinje, ali nitko mu ništa nije davao.

Tada je došao k sebi i pomislio: „Koliko očevih najamnika ima kruha u izobilju, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći ocu i reći mu: Oče, sagriješio sam protiv neba i protiv tebe. Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika.”

Ustao je i krenuo. Bio je još daleko kad ga je otac ugledao. Sažalio se, potrčao mu u susret, pao mu oko vrata i izljubio ga. Sin je počeo izgovarati pripremljene riječi, ali otac ga nije ni pustio da završi. Rekao je slugama: – Brzo donesite najljepšu haljinu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Pripremite gozbu, jer ovaj je moj sin bio mrtav i oživio je, bio je izgubljen i nađen je!

Stariji se sin vraćao s polja i začuo glazbu i ples. Kad je doznao što se dogodilo, rasrdio se i nije htio ući. Otac je izašao i molio ga. – Toliko ti godina služim – rekao mu je sin – i nikad mi nisi dao ni jare da se proveselim s prijateljima. A kad je došao ovaj tvoj sin, koji je tvoje imanje potrošio, za njega si priredio gozbu.

– Sine – odgovorio mu je otac – ti si uvijek sa mnom i sve moje je tvoje. Ali trebalo se radovati, jer ovaj tvoj brat bio je mrtav i oživio je, bio je izgubljen i nađen je.

Pouka

Ljubav koja čeka ne broji koliko je tko pogriješio, nego se raduje povratku. Priča nas pita i jesmo li kadri radovati se tuđem oprostu kao otac ili smo poput starijeg brata ljuti što netko dobiva milost koju, po našem računu, nije zaslužio.

Pitanja za razmišljanje

  1. S kojim se likom u priči najviše poistovjećujete: s mlađim sinom, sa starijim sinom ili s ocem?
  2. Postoji li netko čiji povratak čekate ili komu biste trebali poći u susret?
  3. Zašto nam je ponekad teško radovati se kad netko drugi dobije oprost?
OprostObiteljVjera

Citati uz priču

Pročitajte i ove priče

Čavli u ogradiOtac je sinu koji se lako ljutio dao vreću čavala i jednu pouku.Poučna priča nepoznata autora · 1 min čitanjaDva brata i žitoStara legenda o dvojici braće koji su jedan drugome noću nosili žito.Stara legenda, poznata u židovskoj i arapskoj predaji · 2 min čitanjaDva redovnika i rijekaKoliko dugo nosimo stvari koje smo odavno trebali spustiti?Zen priča (Japan) · 1 min čitanjaLutka od soliKratka indijska prispodoba o tome kako se upoznaje ono što je veće od nas.Indijska prispodoba (prema Ramakrišni) · 1 min čitanja

Sve priče