Šalica čaja
Što se dogodi kad netko dođe učiti, a misli da već sve zna?
Zen priča (Japan) · 1 min čitanja
Jedan je ugledni profesor iz daleka grada čuo za starog učitelja koji je živio u malom hramu u planinama. Govorilo se da je mudriji od svih knjiga koje je profesor ikad pročitao. Profesor se zato jednoga jutra uputio uz strmu stazu, odlučan da sazna u čemu je ta mudrost.
Kad je stigao, učitelj ga je ljubazno primio i ponudio ga čajem. Dok je starac polako pripremao čaj, profesor je počeo govoriti. Pričao je o svojim studijama, o knjigama koje je napisao, o raspravama u kojima je pobijedio i o tome što misli o istini, životu i smrti. Govorio je i govorio, a učitelj ga je samo mirno slušao.
Onda je učitelj uzeo čajnik i počeo točiti čaj u gostovu šalicu. Šalica se napunila do vrha, a on je i dalje točio. Čaj se prelio preko ruba, potekao po tanjuriću i po stolu.
– Stanite! – uzviknuo je profesor. – Šalica je puna, više ne može primiti!
Učitelj je odložio čajnik i nasmiješio se.
– Kao ova šalica – rekao je – i vi ste puni svojih mišljenja i zaključaka. Kako da vam pokažem išta novo ako najprije ne ispraznite svoju šalicu?
Profesor je dugo šutio. Prvi put toga dana nije imao što reći.
Pouka
Tko misli da već sve zna, ne može naučiti ništa novo. Učenje počinje skromnošću: spremnošću da na trenutak odložimo svoje mišljenje i doista saslušamo drugoga.
Pitanja za razmišljanje
- Kada ste posljednji put promijenili mišljenje o nečemu važnom?
- Slušate li u razgovoru zato da razumijete ili zato da odgovorite?
- Koja je vaša „puna šalica”, uvjerenje koje vam možda smeta da vidite nešto novo?