Sretan je tko zna voljeti.
(...) Imamo u duši i sve ono što je ikada živjelo u ljudskim dušama. Svi bogovi i đavoli koji su ikada postojali (...) svi se oni nalaze u nama, tu su kao mogućnosti, kao želje, kao izlazi.
Ako nekog mrzimo, onda u njegovom liku mrzimo nešto što je usađeno u nama samima. Ono što nije u nama samima, to nas ne uzbuđuje.
Bog nam ne šalje očaj da bi nas ubio, već da bi nov život u nama probudio.
Heroj je onaj ko ima hrabrosti za svoju sudbinu.
Mudrost se ne može reći. Mudrost koju mudrac pokušava kazati, zvuči uvijek kao ludost.
Ne valja kada čovječanstvo prenapreže mozak i pomoću razuma pokušava uređivati stvari koje uopće nisu pristupačne razumu. Tada se rađaju ideali kao što su ideali Amerikanaca ili Boljševika, koji su, i jedni i drugi neobično razumni, ali koji ipak vrše nasilje i pljačku nad životom, jer ga tako naivno upropašćuju. Slika čovjeka, nekada visok ideal, počinje se pretvarati u kliše. Možda ćemo je mi luđaci oplemeniti.
Ništa nije bilo, ništa neće biti, sve jest, sve ima svoje bivanje i sadašnjost.
Ozbiljnost nastaje zbog precjenjivanja vremena! Ali u vječnosti vrijeme ne postoji, vječnost je samo trenutak, taman dovoljan za jednu šalu.
Sretni smo samo onda kada od sutrašnjeg dana ništa ne tražimo, a od današnjega sa zahvalnošću primamo ono što nam nosi.
Svi grijesi u sebi već nose oproštaj.
Svijet je lijep kada se promatra bez želje za traganjem, jednostavno, kao dijete.
Sretan je tko zna voljeti.