Ali koliko su sočnije bile njegove jabuke, koliko svježiji kruh, a plavkasti bokal orosio se pod njegovim kistom od hladnoće tek zgrabljene vode.
Ali kut zemlje na kom smo žito želirni sa koga smo cijedili vina,rnzemlja koju smo pili i jeli,rnčija na ognju palili drveta,rngdje smo sahranili oca i sina,rnkao da je sva grob pradjedovska,rnkrvavo nam je bliska i sveta.
Ali meni to ne smeta tko postigne ciljeve, tako dugo dok smo pobijediti.
Ali mi nije dao srcernda te volim sve do neba.
Ali misao smrti nije dana svima. Ona pripada izabranima.
Ali na sreću, uvijek se možemo vratiti na naše sličnosti, na one male zajedničke momente koje svi dijelimo. Stvari koje nas čine istim. Toliko su neprimjetne da ih jedva i spominjemo….
Ali ne plaèirnèekaj do veèerirnkad zvijezdernna nebu zasjajurnmi æemo se ljubiti.
Ali neće mi biti teško u ime ljubavi.
Ali neću odustat lako jer ja te volim ludo.
Ali nikad ne znamo šta izazivamo u drugom čovjeku riječju koja za nas ima sasvim određeno značenje i zadovoljava samo našu potrebu.
Ali nikad nije kasno da popravimo sve, i pomirimo se.
Ali nitko se ne pita kakve snove imam kada zaspim,a ljudi vide samo ono što žele.Kada mi ne ide ništa,tad vidim tko je uz mene.
Ali obavještajci nikada stvarno u mirovinu, oni su samo skliznuti u sjeni.
Ali ona je poželjela da je imala hrabrosti otići do njega i pozdraviti. Ili možda slomiti noge, nije bila sigurna što.
Ali ona me ne voli višernona za mnom ne uzdiše.
Ali ona se katkad tako lijepo smiješi... Pet minuta u njenom društvu mi bude kao da sam dobio na lotu. Hodam ulicom poput nekog narodnog heroja, u trenutku narastem iznad svih zgrada, i u cijelom svemiru nema jačeg i moćnijeg stvorenja od mene... I zato me one tri ne zanimaju... ne bi me zanimale ni da ih je trista, kada hoću tu jednu!
Ali ono što se nadam više od ičega je to da ti razumiješ što mislim kad ti kažem iako mislim da te ne poznajem, iako mislim da te možda nikada neću upoznati, smijati se s tobom, plakati s tobom, ili te poljubiti. Volim te. Svim svojim srcem te volim.
Ali opet, ja ne vidim ništa pametnije nego isključiti mozak i prepustiti se osjećajima.
Ali ova noć naši gaziti u trnovitim stazama, ili kasnije, i zauvijek, stopala volite mora hodati u stazama plamenu!
Ali protiv sebe ne mogurnja sam takav kakav samrnne dam da me slomernidem dalje dušo po svome.rn
