Ali sada, kao roditelj, idem kući i vidjeti moj sin i ja zaboravi na bilo koju pogrešku koju sam ikad napravio ili sam zato uzrujana. Dođem doma i moj sin se smiješi ili on dotrči do mene. To samo kod mene rastu kao pojedinac i rasti kao čovjek.
Ali srest ćeš samo stranca, slučajnog prolaznika i pogled leden iako te taj neznanac nekada voleo više od sebe.
Ali stara utvrda je napuštena.
Ali što to ona ne vidirnmuči me i tištirnpa mi srce, pa mi srcernistu pjesmu vrišti.
Ali šutnja! Ne govorim drugima da čine tako radoznalih pitanja. Mi moramo poštivati, a šutnja je dio poslušnosti, a poslušnost je da vas jaka i dobro u ljubavi rukama koji čekaju vas.
Ali svi znamo da smo mi ovdje zbog njega.
Ali ta slabost, i taj strah pred neslućenim teškoćama, ta želja da se legne i umre, da se odustane i primi sudbina, ne smiju sada da me zaustave.
Ali ti, ali ti se nečeš vratiti.
Ali tužan ja nisam Petrarka,rn Nit’ se nadat mogu onoj slavi,rn Koja dignu na vrh sunca žarkarn Neumrlost njegove ljubavi.
Ali tvoja duša dobro sluti,rnDa još dalje vode ovi puti: rnVode preko polja, rijeka, gora, rnVode uzduž širokoga mora.rnSvud se naðu sela, bijeli gradi,rnSvuda bistra uma dobri ljudi:rnKojim isti govor život sladi,rnKojim isto srce grije grudi.
Ali u njega udarahu ljudi, udaraše krv i meso, udarahu životi miliona, udaraše cijelo čovječanstvo. I u ovakim osjećajima išao je ulicom osjećajući ono nešto nova, što je dolazilo iz daljine, duboke, crne, abisne. Jedan dan nosio je u sebi, a toliki mu oprečni i izmiješani osjećaji ispljuskaše dušu. Htio ih je srediti, ali ne dospije. Pomisli, da je to ludilo, što ga u slici nekake Erinije zove u smrt, a on se oteti ne može
Ali upravo onaj tko je slab mora umjeti biti jak i otići ako je onaj jak odveć slab da bi mogao povrijediti slaboga.
Ali već dugo nikoga nemam,zadnjeg sam druga,zbog tebe izdao.rnrn
Ali više nisi moja,srce moje dom više nije tvoj.Neželim da izgubim ponos svoj,jer moje srce više nije broj.
Ali vrlo zadovoljavajući odnos ne treba biti intiman. Djeca koja nas vole i poštuju i rnžive životima kojima se ponosimo vjerojatno su najveći izbor cjeloživotne sreće. rnDobri prijatelji i kolege na poslu održavaju mnoge od nas sretnima čak i kad naš rnintimni odnos prestane biti željen. rn
Ali znam da neće odustati do zadnjeg daha u svom tijelu.
Ali, mi smo jaki, svaki u našem cilju, a mi smo sve više jaki zajedno.
Ali, stvari se mijenjaju. Ljudi se mijenjaju. Promjena je jedan od neizbježnih zakona prirode i zahtijeva danak u ljudskim životima.
Ali, svi ste vi mentalni gubavci. Vaš um je izjeden negativnim mislima. Neke od njih su vam prenete. Mnoge druge zapravo vi sami smišljate – stvarate ih sami i zatim ih skrivate i bavite se njima satima, danima, nedjeljama, mjesecima – čak godinama. … i čudite se zašto ste bolesni.
Ali, uskrsli Krist još uvijek nosi ožiljke rana i poziva nas da ih dotaknemo. Pozvani smo opipati njegove rane, točnije bolne dijelove ovoga svijeta: mislim na osamljene starce, bolesne, siromahe, nezaposlene, napuštenu i zaboravljenu djecu... Pozvani smo rukama dotaknuti rane Isusova tijela. Uskrsli Gospodin nas želi uključiti u djelo Uskrsnuća, svi smo pozvani uskrsnuti u srcu, rasti u ljubavi, svjedočiti velikodušnost i milosrđe.
