Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!
San je ono što se želi, a život je buđenje.
Nikad čovjek ne može tako upropastiti život kao kad želi da ga popravi.
Ljudi su zla djeca, zla po činu, djeca po pameti. I nikad neće biti drugačiji.
Ali ponekad, ne tako često, kad mi se zgadi laž, onda govorim istinu.
A željeti snagu, i bezosjećajnost, znači svetiti se sebi zbog razočarenja. I onda, to nije izlaz, to je dizanje ruku od svega što čovjek može da bude. Odricanje svih obzira je prastari strah, davna suština ljudskog bića koje želi moć, jer se boji.
Ne treba čovjek da se pretvori u svoju suprotnost. Sve što u njemu vrijedi, to je ranjivo. Možda nije lako živjeti na svijetu, ali ako mislimo da nam ovdje nije mjesto, biće još gore.
Ako je vraćanje cilj, čemu onda odlaženje?
Ako još nisi pronašao to nešto, nastavi tražiti. Nemoj se miriti. Kao i sa svim pitanjima srca, znat æeš kada to nešto pronaðeš
Ali nikad ne znamo šta izazivamo u drugom čovjeku riječju koja za nas ima sasvim određeno značenje i zadovoljava samo našu potrebu.
Ali ta slabost, i taj strah pred neslućenim teškoćama, ta želja da se legne i umre, da se odustane i primi sudbina, ne smiju sada da me zaustave.
Bilo je to jednom, davno u životu još lijepom.Možda mi se činio težak tada,ali kad mislim o njemu s ovog mjesta,želio bih da se vrati.
Boj se ovna, boj se govna, a kad ću živjeti?
Budite dobri prema štreberima. Velike su šanse da ćete završiti radeći za nekoga od njih.
Čovjek je proklet i žali za svim putevima kojima nije prošao. A ko zna šta bi me i na drugim čekalo
Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se zajedno mjesto čovjek prihvaća sve uvjete, čak i nepovoljne i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, netko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor i onće počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji započinjati. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je promijeniti mjesto i nametne uvjete. Kuda i kako da odern
Čovjek se navikne na svaki smrad.
Da nisam našao tebe, bio bih ljut na život, pa ne bih imao ništa, kao ni sada, ali ne bih znao šta je sreća… Ne bi ti bilo lakše, ali bi meni bilo teže, i to je pravo. Nikad te više necu ostaviti samu, sve što se desi, desice nam se zajedno.
Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta. A ne mogu to. Usprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...
Dobri ljudi su sreća na ovome svijetu.
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi! 
San je ono što se želi, a život je buđenje. 
Nikad čovjek ne može tako upropastiti život kao kad želi da ga popravi. 
Ljudi su zla djeca, zla po činu, djeca po pameti. I nikad neće biti drugačiji. 
Ali ponekad, ne tako često, kad mi se zgadi laž, onda govorim istinu. 
A željeti snagu, i bezosjećajnost, znači svetiti se sebi zbog razočarenja. I onda, to nije izlaz, to je dizanje ruku od svega što čovjek može da bude. Odricanje svih obzira je prastari strah, davna suština ljudskog bića koje želi moć, jer se boji. 
Ne treba čovjek da se pretvori u svoju suprotnost. Sve što u njemu vrijedi, to je ranjivo. Možda nije lako živjeti na svijetu, ali ako mislimo da nam ovdje nije mjesto, biće još gore.