Preskoči na sadržaj

Foto: Unknown authorUnknown author, Public domain, Wikimedia Commons

Vladan Desnica izreke i citati

Pjesnik · Hrvatska · 17. 9. 1905. – 4. 3. 1967. · 25 citata

Vladan Desnica (1905. – 1967.) književnik i prevoditelj iz Zadra, autor romana „Proljeća Ivana Galeba”, jedan od najznačajnijih pisaca druge polovice 20. stoljeća.

Više o autoru

Rođen je 17. rujna 1905. u Zadru, u uglednoj dalmatinskoj obitelji. Gimnaziju je pohađao u Zadru, Splitu i Šibeniku, a pravo i filozofiju studirao je u Zagrebu i Parizu. Radio je kao odvjetnik i pravobranitelj, a od 1950. kao slobodni pisac u Zagrebu.

Pisao je pjesme, pripovijetke i romane, često o životu u gradovima i selima sjeverne Dalmacije. Njegovo najvažnije djelo, roman „Proljeća Ivana Galeba” (1957.), razmišljanje je bolesnog intelektualca o životu, umjetnosti, bolesti i smrti. Djelo mu se proučava i u hrvatskoj i u srpskoj književnosti. Umro je u Zagrebu 4. ožujka 1967.

Teme i stil

Smisao života, prolaznost, bolest i smrt, umjetnost i samoća.

Najpoznatija djela

Zimsko ljetovanje (1950.)
Proljeća Ivana Galeba (1957.)

Čovjek Život Smrt

„Ambicija je dobra stvar sve dok se ne ostvari; a kad se ostvarila – gotovo!”

Ambicija Čovjek Škrtost

Čovjek Život Povijest

„Djetinjstvo – pregršt besmrtnosti!”

Čovjek Djetinjstvo Život

„Dragocjen si, o trenutku sadašnji! U raspadnutom tijelu vremena što pružilo se sivim prostorom ti jedina si živa ćelija. Sve što nisi ti, ne postoji.”

Sadašnjost Vrijeme

Borba Cilj Čovjek

„Jedina sigurna istina je ta da čovjek koji strepi i strada, jedina prava stvarnost je stvarnost naše patnje.”

Čovjek Život Čežnja

„Kako bi se čovjek radovao, kako bi se radovao u pravom, čistom smislu te riječi, treba za jedan trenutak opet postati dijete. Radost je stvar koju odrasli ne poznaju. Oni tom riječju nazivaju nešto sasvim drugo, sasvim različito. Treba mnogo, mnogo naivnosti za pravu, čistu radost. Prava je radost ustvari bezrazložna. U tom i jest njena čudesna ljepota.”

Čovjek Darežljivost Djeca

„Ljudi trebaju ponovo naučiti osjećati, osjećati zaslužujući u to čitavo svoje biće.”

Čovjek Osjećaj Život

„Ljudi vide sebe onakve kakvi bi željeli biti. Iz nekog razloga skoro svatko želi biti nešto što nije, netko drugi. Pitam se, zbog čega strah, zašto ljudi kriju svoje pravo lice. Boje li se da će biti povrijeđeni ili ispasti smiješni ako se pokažu u pravom svjetlu.”

Čovjek Život Čežnja

„Naučio sam da je svaka žurba uzaludna i svaki nemir jalov; svejedno se dočeka sve, svejedno se otkrije smisao ili besmisao svega. Svejedno čovjek obiđe čitav svoj krug. Pa zašto onda tolika žurba?”

Borba Budućnost Cilj

„Ne može biti velikog umjetnika, a da je malen čovjek: to bi značilo da nije uistinu velik umjetnik.”

Čovjek Život Ideja

„Nismo li ovi isti mi koji jesmo i kakvi jesmo ujedno i dobri i zli, i podli i plemeniti, i cinični i sentimentalni, i nevini i razvratni?”

Čovjek Karakter

„Nostalgija za mjestima tek je opsjena: svaka je nostalgija nostalgija za jednim nestalim vremenom i za jednim nestalim ‘ja’ u njemu.”

Čovjek Život Bol

„Pa to se i zove čovjek, moj oče: skup intimnih kontradikcija zašivenih u jednu ljudsku kožu!”

Čovjek Život Svijet

Čovjek Sreća Život

„Prava umjetnost počinje ondje gdje prestaje sujeta.”

„Smrt. Vječita misao. Prijatelj iz djetinjstva. Nasušna hrana mojih dana i mojih noći. Pritajena klica svijesti u našim zaboravima. Jedino stalno i vječito prisustvo u nama.”

Čovjek Djetinjstvo Prijateljstvo

Budućnost Cilj Čovjek