Ali koliko su sočnije bile njegove jabuke, koliko svježiji kruh, a plavkasti bokal orosio se pod njegovim kistom od hladnoće tek zgrabljene vode.
Baci blok na stol, na brzinu se počešlja, opere nekoliko zuba, a ostale ostavi za kasnije, i istrči.
Čulo se neko komešanje u prvim redovima parketa, a onda se iz gužve izvije stravičan urlik.
Dunja ga je čekala duboko uvrijeđena, na uglu na kojem su se uvijek sastajali, a on se ispričavao mucajući.
Dunja s olakšanjem odahne i privuče se bliže Mazalu koji ju zaštitnički zagrli.
Mazalo je demantirao, ali časak potom uhvati sam sebe kako korača kao John Wayne. Onako ležerno, a ipak ukočeno.
Mazalo reda radi zapita Dunju bi li htjela bombona, a bio je sretan kad je ona rekla da ne bi, jer više nije imao ni kinte.
Mazalo, jedan od Vrageca, točnije treći po redu odozgo imao je jednu žicu dotad sasvim nepoznatu obitelji Vragec: bio je lud za slikanjem.
Njih su dvoje bili općepoznati i općepriznati par iz VII.B razreda i stvarno ih je bilo lijepo vidjeti zajedno.
Sad je svima puknuo film, ušao je milicionar, pa su Mali Džek i njegovi majmuni dobili cipelu iz kina, što ih uostalom nije previše ražalostilo, budući da su taj film već stoput gledali.