Čovjek riješi da nacrta svijet. Tokom godina ispunjava prostor ucrtavajući pokrajine, kraljevstva, planine, zalive, brodove, ostrva, ribe, kuće, instrumente, zvijezde, konje i ljude. Pred smrt on otkriva da taj strpljivi labirint linija ocrtava njegov sopstveni lik.
Čovjek se čuva na mnogo načina. Nekad i umire zbog toga jer i smrt može biti ljudska obrana.
Čovjek se rodi kao genije, a umire kao idiot.
Čovjek zaista umire. Zato se smrti i plaši. Jedino je živo biće koje od smrti zazire. Jer, samo za njega smrt je konačan nestanak.rnrn
Čovjek zamišlja da se boji smrti, no ono čega se zapravo boji, jest nepredviđeno, eksplozija. Ono čega se čovjek boji, to je on sam, a ne smrt.
Čovjek zbilja, koliko god se uznosio, shvati da od prirode još uvijek i debelo zavisi. Valjda je toliko nastoji i uništiti, ne bi li nekako ostao sam i jedini, misleći da će mu tako biti bolje. To bezbeli neće ići, pa će ona, to jest natura, do sudnjega dana biti dio njega.
Crno nad bijelom rnsve je na papirurnni ova ljubav rnne umire u mirurna dan je loš rni trebam te još.rn
Čuvari, naši heroji su mrtvi, preostali su samo ljudi.
Da ću umrijeti ovdje. Svaki zadnji centimetar mene će nestati. Osim jednog inča. To je malo i to je krhko i to jedina stvar na svijetu vrijedna posjedovanja. Mi to nikad ne smijemo izgubiti, ili ga prodati ili ga dati od sebe. Nikad ne smijemo dopustiti da se to uzme od nas.
Da još nije prestalo da nikad neće prestati mogu proći stoljećarnmogu ti i umrijeti
Da si bar znala da za tobom svake noći umirem,rnmožda bi pustila da srce tvoje meni ostane.
Da te više nema ne mogu podnijetni,niti cvijeće na grob ti odnijeti.Taman da sam od čelika ja taj teret ne mogu ponijeti.
Dakle, mnogi smrtnici koji ne mogu probaviti SREĆA! sreću to nije lako probavljiva stvar, već je to vrlo neprobavljiva.
Dali ove zgrade zapamtit će me kad umrem,dali na nebo pratiti će me ili neće nitko doći možda svi zaborave me.
Dan smrti će doći,možda danas,rnmožda za pedeset godina.
Danas gotovo svi ljudi umiru od neke vrste latentnog zdravog razuma, pa tek kad je već prekasno, otkriju da se jedino zbog svojih grijeha nikad ne kaju.
Dobar umrijeti mlad, jer su vidjeli da nema smisla živjeti ako imaš bilo dobro.rn
Dok se nije noći jednernpuška zaćula.rn
Dosada je smrt duše.
Došao si ovdje Gdje je ajnezahvalnije bilo doćinOvdje gdje je najluđe bilo stićinOvdje gdje je ipak najjunačkije bilo nićinJer ovdje se ne živi samo da bi se umrlonOvdje se i umirenDa bi se živjelo.n
