Crno nad bijelom rnsve je na papirurnni ova ljubav rnne umire u mirurna dan je loš rni trebam te još.rn
Čvrsto vjerujem u pravilo kompenzacije. Istinite nagrade su uvijek u razmjeru s radom i žrtvama.
I svi, svi pjevaju na glas, rnJedno srce, a desetero nas, rnJer spas i lijek za stres je urnebes.
Mnogi ljudi vole na tom svijeturnjednom davno voljela sam jarnslomili me, srušili u leturnjer mi ljubav nije suđena.
Ne treba ti kod mene pojas za spasavanjernvezat ću te osmijehom, a ti mene pogledomrntvoje oči te tako posebnernkao nečije riječi posljednje.
rnJa nisam kriva što teža sam naivarnal' to stvarno nije neman rnšto spreman je na svernjugo, buru, valove.
rnZaboravi na navikernna dane proteklernvjeruj u ljubav ona može svernti samo budi kraj mene.
Srce palo joj u vodu, nije znalo plivatirni razderalo joj grudi, htjelo je potonutirnhtjela je da po nju dođju crne ptice nebeskernjedne noći, crne noći, jedne noći proljetne.
Sudbina piše na dlanu puteve rnmada te skrivam lice me odaje rni kad suze oči zamagle rnja još tražim dal si kraj mene.
Umirem od želje da si turnda me slomiš u trenurnda na podne od života mogrnspustiš svoju sjenu.
Zima, tvrda zemlja dušu imarnzima, plamti srce u grudimarnzima, da ti nikad ne oprostirnšto si drugu htio vjetar nek te nosi.
