Ja sam emotivac srcem i dušomrnne mogu da se mijenjam nek bude što budernkad volim, volim i kad patim, patimrni smijeh i suze sve je to za ljude.
Jedini način prevladavanja iskušenja jest da mu se prepustimo. Odupreš li se iskušenju, duša ti se razboli od čežnje za ispunjenjem koje je ona sama sebi uskratila, žudeći za onim što su čudovišni zakoni izopačili i učinili protuzakonitim. Netko reče da se velika svjetska zbivanja odvijaju u mozgu. U mozgu, i samo u mozgu, događaju se i sva velika sagrješenja svijeta.
Jedna od velikih tajni našega bivstvovanja: izliječiti dušu pomoću čula, a čula pomoću duše.
Jer bez tebe boli dušarnjer bez tebe boli glavarnjer bez tebe sreæo mojarnniti živim, niti spavam.rn
Jer, ma koliko to čudno zvučalo, ljubav se uvijek može usporediti s mačem s dvije oštrice. Prva oštrica, udaljenija, poput Ekskalibura prividno budi najčistija osjećanja, preplavljujući tijelo nekom začaranom energijom, blagotvornom, snažnom, okrepljujućom. Ona je ta koja naše ciljeve načini ostvarljivim. Drugu oštricu ne vidimo. Ona jeste bliža, samo, od uprtih pogleda ka prvoj, mi se ne osvrćemo. Vidici su nam suženi, tupi, nerijetko, poneseni zaslijepljenošću, ne upotrebljavamo svijest, zdrav razum, pa tako nesvjesni sami sebi nabijamo vrh oštrice u srce. Nakon toga, postajemo slabi, krhki, ranjivi... Tu ranjivost, taj neuspjeh, ispoljavamo pogrešno. Kroz ljutnju, bijes. Trudimo se da prikrijemo stvarno stanje, sve više upadajući u vrtlog izgubljenosti, jer nas rđa i neljubavna hladnoća oštrice sve više prlja, ipak lijek postoji, ali se pametni lijeće. Oni drugi nastavljajući s povrjeđivanjem, ne primjećuju kako lijek postoji u isto tako naoštrenom maču. Samo treba usmjeriti pažnju na prvu oštricu. Tu se zapravo krije eliksir izlječenja, ne u oštrici, već u iskustvu. Svakom se dogodi.
Jesil' bolan dolazio rni kad studen vije rnda Sarajka svojim rndahom tvoju dušu grije.
Još si uvijek moja tajnarnšto mi dušu dirarnsve više i više te volimrnnikad nemam mira.
Jutros me sreæa budilarnpa mi bijelo ruho obuklarnza tebe dušo, za menernpjesmu poju strune lagane.rn
Kad god me je neko uvrijedio ja sam pokušao da uzdignem svoju dušu tako visoko da je uvrede ne mogu dosegnuti.
Kad izguraš školskernklupe ljubavirni još neke peripetijernpojavit æe se proljeæernmožda još zelenije i svijetlije.rn
Kad osoba samozaljubljena vidi da netko griješi,osjeti gdje se u njoj podiže plamen pakla.Svoju paklenu gordost naziva obranom vjere;ne prepoznaje drskost vlastite duše. rn
Kad povjeriš svoju nevolju susjedu, daruješ mu dio svojega srca. Ako je u njega velika duša, zahvaljuje ti; a ako je malena, omalovažava te.rn
Kad se nad tobom rastvara nebo,rnoluja bjesni, a more hara.rnPriroda nove utkiva nitirnčudesnih boja, smjelih šara.rnI teško će znati tko tu ne živirnda čovjek može i kada patirnda tebi se divi.
Kad se stišaju oluje,tišina ostaje samo bol po mojoj duši lomi al' ne prestaje.
Kad sjetim se tvoje kose plave rni mirisa parfema tvogrnčini mi se da ću ostati bez glavernne sjecam se ni imena svog.
Kad tvoj razum ruši polet tvoje duše,tvoja vjera šeta po krhotinama stakla.
Kad vidim moje fanove da plaču želim ih zagrliti i reći im da ih volim.
Kada duša voli,rni navikne na poraze,
Kada moja dusa izdahne neka tvoje ime spomene, jedno ime, ime istine jedne zene, zene najljepse.
Kada riječ prijeđe preko usana, dio čovjekove duše pobjegne zauvijek i nitko je ne može navesti da se vrati natrag.
