I dan, danas evo dušo imenom se tvojim trujem.
I kad nisam bila kriva , ja sam ti opraštala , sebi sve pripisala. Da se ne bi svaðala, s nadom da æeš cijeniti, da æeš se promijeniti.rn
I zato teško stičem u strance povjerenje,duša zaboli kad vidim ko je na sceni cjenjen.Ulice vatrene,umjesto snova pepeo,negdje daleko sada bi tako rado odletio.
Ide život, priču znam da nikog ne čeka,rnda iz mrklog mraka sunce ugleda.rnVrlo svjesna što sam zauvijek odbacila,rnsada bih sve vratila.
Idi, molim te rnne vjeruj mi danas dušo, lažem te rna postajem sadrnimuna na tvoje molitve. rn
Ima izvjesnih mislilaca čija filozofija nije ništa drugo, do neki duševni komoditet, neko rimovanje misli.
Ima nešto u nama samima što je izvan ograničenja, naše duše mogu dosegnuti beskraj.
Impresionizam je novina duše.
Istina govori duši bez bučnih riječi.
Istina je da korijen religije leži u srcu, u dubini duše, da je on spoj duše s Bogom, život Boga u duši čovjeka. I ako je taj korijen zaista u srcu, ne može a da ne potjera mladice; a one su različiti primjeri/dokazi vanjske poslušnosti, po prirodi su isti kao i korijen, zbog čega ne predstavljaju samo obilježja i znakove, nego i suštinske elemente religije.rnrnIsto tako je istina da puka vanjska religija, koja svoje korijene nema u srcu, ništa ne vrijedi. Bogu se ne sviđaju takve vanjske službe, isto kao ni židovske žrtve paljenice, ali čisto i pobožno/vjerno srce je žrtva koja Mu je uvijek mila. A mile su Mu i sve vanjske službe/okupacije koje izviru iz srca: žrtva naših molitvi, žrtve slavljenja i hvaljenja (Boga), žrtva naših dobara koja Mu ponizno posvećujemo i koja koristimo isključivo Njemu u čast, i žrtve naših tijela, koje želi prije svega.
Istina o mržnji je sazdana od sto niti. Pokušat ću da ukažem bar na dvije. Postojali su i još postoje učitelji mržnje. Oni koji svoje narode uče mržnji kao što djecu uče tablici množenja. Ta proizvedena mržnja, a znaju se i sredstva, i najbrži načini njene proizvodnje, ne može se precijeniti. Jer nikad, kao danas, nisu moćnici raspolagali tolikim i toliko učinkovitim oruđima za proizvodnju mržnje. Mislim da tim oruđima, danas, svaka vlast, od svojih podanika, može napraviti što god poželi. Gotovo je prirodno postalo da ljudi kupuju novine i gledaju TV kako bi doznali koga će danas da mrze. A sad nešto o ljudskoj prirodi. Lav Tolstoj je negdje napisao: voli se ono što se razumije. Iz tog ugla gledano, mrziti je mnogo lakše nego voljeti. Da bi nekog volio, moraš uložiti napor da ga shvatiš, da uđeš unutra, da ga pogledaš iznutra: mržnja bi, na taj način, mogla biti dokaz i izraz vječite ljudske gluposti, mentalne ograničenosti, duhovne lijenosti. Za mržnju ne samo da nije potrebno ulagati nikakav saznajni napor, ni rad mašte, nego obratno: da bi mrzio Drugog, neophodno je da o njemu ne znaš ništa. Zato su stereotipi, to jest predrasude jednih o drugima, tako pouzdani prozvođači mržnje: stereotip naređuje da obustaviš vlastito mišljenje, a laž o Drugom ti servira kao krajnu istinu o njemu. Ako se vratimo Tolstoju koji kaže da se voli što se poznaje, nema nikakve sumnje da su prozvođači mržnje rukovođeni obratnom mišlju: mrzi se ono što se ne poznaje."
Istinska religija nije vanjski događaj, nego je to život Boga u duši čovjeka
Iz beznadne borbe protiv determiniranosti nikle su sve iluzije čovjekove, svi virovi i vrtlozi njegove misli zatočene među uskim stijenkama stvarnosti. Sve slijepe nade što mu napućuju srce.
Iza tuče vedrije je nebo, iza tuge bistrija je duša, iza plača velje pojača.
Izbacili su me s faksa zbog varanja na ispitu iz metafizike; pogledao sam u dušu momka koji je sjedio pored mene
Ja ću vam reći najvažnije tajne ljudskog života. Najkritičnija potreba ljudske duše je da bude dobar.
Ja imam samo jedno pravilo dok glumim - vjerujem režiseru i dajem mu dušu i srce.
Ja ne znam tko si tirnmoja dušo, pogledaj sebernmožeš li stvarno voljetirni uvijek nekud daljerniza tebe, ne ostaje ništarnsamo si srce, negdje izgubila uz put.rn
Ja sad idem, a čaše ljubavi i mladosti još uvijek su pune u našim rukama, prelijepi putevi života još su otvoreni pred nama. Ja sada odlazim u carstvo duša, dragi, a na ovaj svijet ću se vratiti, jer svevišnja Astarta vraća u ovaj život duše ljubavnika koji su u vječnost otišli prije nego su se nauživali ljubavi i slasti mladosti. (Pepeo pokoljenja i vječni plam)rn
Ja sam drugačiji. Imam drugačiji stav, imam drugačiji mozak, imam drugačije srce. Imam tigrovu krv, čovječe. Umirem za budale, umirem za amatere.
