Ako zora ne svane, puta nema bez tebe.
Dalmacijo, kao blistav cvijet,rnčaroban, lijep, ti si sav moj svijet.
Herceg-Bosno dušo moja,zlo po tebi netko hara,tko te dira ne imao mira.
Kad se nad tobom rastvara nebo,rnoluja bjesni, a more hara.rnPriroda nove utkiva nitirnčudesnih boja, smjelih šara.rnI teško će znati tko tu ne živirnda čovjek može i kada patirnda tebi se divi.
Ljubav, sreću, sa oltararnHerceg-Bosno pjesmo od Mostara.
Nemoj dati da te tuku tati,Herceg-Bosno moja mati.rnRano ljuta nemoj stati,nikome te nećemo mi dati.
Noći prijateljice reci zašto nema nje?
Priroda sve je , sve što je znala,rnnajljepše niti u tebi tkala.
Samo spavaj mjeseče, nije tebi do mene,rnsamo spavaj skiči se, nije tebi do mene.
Sklapao oči od bola, i skrivao suze,rna ona je ostala tamo, daleko u noći.rn
Toliko sam želio sreću i ljubav bez kraja,rnali život me odnio dalje daleko od nje.
Zbog jedne divne crne žene,rnzbog njene divne crne kose.rnZbog jednog pogleda tužnog u noći,rnzbog obećanja, da će mi doći.rnTužan i sam, čekam je ja.rn
Zvijezdo sjajna reci mi, tko će mene čekati?
