Izgubljena sjekira
Kineska priča o tome kako ono što mislimo mijenja ono što vidimo.
Kineska priča (zbirka Liezi, oko 4. st. pr. Kr.) · 1 min čitanja
Jedan je seljak jednoga jutra ustanovio da mu nema sjekire. Pretražio je dvorište, šupu i drvarnicu, ali sjekire nije bilo nigdje. Odmah mu je palo na pamet da ju je uzeo susjedov sin, mladić koji je često prolazio pokraj njegove ograde.
Od toga dana seljak je mladića počeo pomno promatrati. Hodao je kao lopov, pogleda koji bježi u stranu. Pozdravljao je kao lopov, preglasno i previše ljubazno. Kad bi se nasmijao, smijao se kao lopov. Što god da je mladić radio, seljaku je bilo sve jasnije: samo je on mogao ukrasti sjekiru.
Nekoliko dana poslije seljak je čistio jarak iza kuće i iz blata izvukao svoju sjekiru. Sam ju je tamo ostavio kad je u jesen sjekao šiblje, i potpuno je zaboravio na to.
Sutradan je susjedov sin opet prošao pokraj ograde. Seljak ga je pogledao i začudio se. Mladić je hodao kao sasvim pošten čovjek. Pozdravio ga je kao pošten čovjek i nasmijao se kao pošten čovjek. Ni u jednom njegovu pokretu nije bilo ničega sumnjivoga.
A mladić se, naravno, nije nimalo promijenio. Promijenio se samo seljak.
Pouka
Kad o nekome jednom donesemo sud, počnemo u njemu vidjeti samo ono što taj sud potvrđuje. Naše sumnje i predrasude boje sve što gledamo. Prije nego što nekoga osudimo, vrijedi se zapitati gledamo li čovjeka ili vlastitu misao o njemu.
Pitanja za razmišljanje
- Jeste li ikad nekoga nepravedno osumnjičili i kasnije shvatili da ste pogriješili?
- Koliko vaše mišljenje o nekome utječe na to kako tumačite sve što učini?
- Kako biste mogli „izvaditi sjekiru iz blata” prije nego što donesete sud?