Kamenorezac
Japanska priča o čovjeku koji je uvijek htio biti nešto drugo.
Japanska narodna priča · 2 min čitanja
Bio jednom kamenorezac koji je svaki dan odlazio u planinu i klesao kamen. Posao je bio težak, a zarada mala, ali on je bio zadovoljan. Jednoga dana prošao je pokraj kuće bogatog trgovca i kroz vrata ugledao skupe tkanine, srebrno posuđe i mekane jastuke. „Da sam ja bogat”, uzdahnuo je, „kako bih lijepo živio!”
Duh planine čuo je njegov uzdah i ispunio mu želju. Kamenorezac je postao bogat trgovac. Neko je vrijeme uživao, a onda je jednoga dana vidio kako ulicom prolazi carski namjesnik u nosiljci, sa slugama i vojnicima, a svi mu se klanjaju. „Da sam ja tako moćan!”, pomislio je. I postao je namjesnik.
Jednoga ljetnog dana, dok su ga nosili, sunce je toliko pržilo da se znojio i jedva disao. „Sunce je moćnije od mene”, pomislio je. „Da sam ja sunce!” I postao je sunce. Sjao je nad svime i palio polja, dok se pred njega nije navukao velik oblak i zaklonio ga. „Oblak je jači od mene!”, pomislio je i postao oblak. Pustio je kišu da poplavi doline, ali jedna je stijena ostala nepomična. „Stijena je jača od mene!”, pomislio je i postao stijena.
Stajao je ponosan i nepomičan, dok jednoga dana nije osjetio udarce u svom podnožju. Netko ga je klesao, komad po komad. Pogledao je dolje i ugledao malenog čovjeka s čekićem i dlijetom. „Što je to jače od stijene?”, upitao se. „Kamenorezac! Da sam ja kamenorezac!”
I ponovno je postao kamenorezac. Svako je jutro odlazio u planinu, klesao kamen, malo zarađivao i bio zadovoljan.
Pouka
Uvijek će postojati netko tko ima više, tko je jači ili sretniji od nas. Ako sreću tražimo u tome da postanemo netko drugi, nikad nećemo stići na cilj. Zadovoljstvo počinje kad prepoznamo vrijednost onoga što već jesmo.
Pitanja za razmišljanje
- Kome zavidite i što mislite da on ima, a vi nemate?
- Što u vašem sadašnjem životu doista vrijedi, a rijetko to primijetite?
- Je li vas neka ispunjena želja ikad razočarala?