Najbogatiji čovjek u gradu
Stara priča o siromašnom slugi i snu koji je pogrešno shvatio.
Židovska narodna priča · 1 min čitanja
U jednom gradu živio je bogat trgovac, a u njegovoj staji spavao je stari sluga Ruben. Ruben nije imao ništa osim stare kabanice, drvenog štapa i molitve kojom je počinjao i završavao svaki dan. Ipak, nikad se nije žalio. Za svaku koricu kruha zahvaljivao je Bogu kao za gozbu.
Jedne noći Ruben je usnuo čudan san. Pred njim je stajao anđeo i rekao: – Prije nego što sunce izađe, s ovoga će svijeta otići čovjek koji je u ovom gradu najbogatiji.
Ruben se probudio sav u znoju. Najbogatiji čovjek u gradu bio je, bez sumnje, njegov gospodar. Iako ga je gospodar plaćao slabo i rijetko mu se obraćao, Ruben ga nije želio ostaviti bez upozorenja. Potrčao je kroz mrak i lupao na vrata dok se na prozoru nije pojavio pospan i ljutit trgovac.
– Gospodaru, oprostite – rekao je Ruben. – Sanjao sam da vam do izlaska sunca prijeti smrt. Pozovite liječnika!
Trgovac se isprva rasrdio, ali strah je bio jači. Poslao je po liječnika, koji ga je pregledao i rekao da mu ništa ne fali. Ipak, trgovac do jutra nije oka sklopio. Sjedio je uz svijeću i brojao sate.
U zoru netko je pokucao na vrata. Trgovac je problijedio. Na pragu je stajala kuharica, uplakana.
– Gospodaru – rekla je – noćas je u staji umro stari Ruben.
Pouka
Ljudi bogatstvo mjere novcem i imanjem, ali postoji i bogatstvo srca: zahvalnost, vjera i dobrota prema onima koji nam ništa ne mogu dati. Ruben je u očima svijeta bio najsiromašniji, a u nebu najbogatiji čovjek u gradu.
Pitanja za razmišljanje
- Po čemu vi mjerite je li netko bogat?
- Za što ste danas zahvalni, a uzimate to zdravo za gotovo?
- Što biste voljeli da ostane iza vas kad netko jednom bude brojio vaše „bogatstvo”?