Nikada se nećemo slomiti, prejaki smo kao jedno.
Niko ne bi trebao zasnivati svoje nade na čudesima.
Ništa bolje čovjeka ne održi u životu kao razigrana mašta, kojoj se čovjek u općem beznađu mazohistički prepusti i sujevjerno joj se nada, čekajući novi dan s boljom nafakom.
Ništa ne slutiš,to znam smiješ mi se očima kako reču ti polako idem trenutak samo da popravim šminku malo.
Ništa nije umrijeti, strašno je ne živjeti.
Nogomet je kao život, postoje lijepi i manje lijepi trenuci. Prije dvije godine bio sam povrijeđen, došao sam u jako tešku situaciju, a kako vas vrhunski nogomet jako puno troši, tako sam se i ja istrošio. Posebno psihički zato što sam osoba koja sve to prima k srcu. Bilo mi je teško, ali vjerovao sam u sebe. Radio sam puno na sebi i na kraju uspio.
Nogomet se uči od malena
Novi dan me budi, uvijek isti ljudi, zove, gnjave, viču, svašta govore.
O Bezimena, mi ćemo se srestirnjedanput negdje na dalekoj cesti,rnbjegunci blijedni, beskućnici raja,rnbez praga rodnog i bez zavičaja.
Obećajemo nadajući se, a činimo strahujući.
Obrijan, naspavan, svaka dlaka na svom mjestu, slušam staru priču, oko malog prsta vrte me.
Od Bosanca se može svemu nadati. Godinama živi kao pametan čovjek, a onda sve učini da bi dokazao da je budala.
Od èeznuæa ševa trepti rnNebu ispod trijema;rnPotok hrli kao da se rnNekud dal'ko sprema.
Od vremena do vremena ruše se među ljudima zidovi pred kojima su strepili,koji su ih sapinjali.
Od života puno ne tražim. Samo to da mi ne uskrati. Ovo vrijeme koje imam s tobom.rnrnrn
Od života sve što imamrnmalo nade kad sam pijanrni ove noći sve do zorernneka crne vatre gore.
Od zlobe i mržnje života nema, a od dostojanstva i tolerancije suživota ima ma di god bili. Nema te kuće nema te bašte, nema te međe oko koje se ne može ćirilicom i latinicom napisati pismo ljubavi. Da je svijet tolerantan ne bi bilo nas što sanjamo o ponosnom poštenom narodu i uspješnoj državi. Zato o svojim snovima govorim jer vjerujem u slobodu. Svatko svoje podjele i svoja uvjerenja nosi sa sobom, a ostavlja ih iza sebe drugima. Ponekad budu riječi ohrabrenja i nade poput Vladinih. Ponekad osim mudrosti ostane ljudska glupost koja nastavlja živjeti i kada joj vrijeme iscuri.
Odoh kroz noæ punu kreketanjarn (žabe su me pratile u horu!)rn i na zidu, blizu kuæe njene,rn zapiso sam Branko voli Zoru…rnI danas me uvijek boli duša,rn kad se gdjegod javi kreketuša.
Onaj ko ne umije da šuti ne može da se nada da će u riječima naći utjehu.
Oni se brinu za moj mali život,rnoni brinu za moju buduænost.
