Preskoči na sadržaj

Foto: Stevan Kragujević, CC BY-SA 3.0, Wikimedia Commons

Branko Čopić izreke i citati

pisac · Bosna i Hercegovina · 1. 1. 1915. – 26. 3. 1984. · 55 citata

Branko Ćopić (1915. – 1984.) pisac iz Bosanske krajine, autor romana, pripovijedaka i pjesama, među kojima su omiljene knjige za djecu i mlade.

Više o autoru

Rođen je 1. siječnja 1915. u Hašanima kraj Bosanske Krupe. Rano je ostao bez oca, pa su ga odgojili majka i djed. Školovao se u Bihaću, Banjoj Luci, Sarajevu i Karlovcu, a 1940. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu.

Već kao student objavljivao je priče u listu „Politika”. Prve zbirke posvetio je rodnom kraju i životu običnih ljudi. Poslije Drugog svjetskog rata postao je jedan od najčitanijih pisaca, a od 1951. živio je isključivo od pisanja, što je u to vrijeme bila rijetkost.

Pisao je s puno humora, satire i ironije. Njegove priče ušle su u školske čitanke, a pojedini romani postali su obavezna lektira. Zbog satira o tadašnjim društvenim i političkim prilikama ranih pedesetih morao se pravdati vlastima. Umro je u Beogradu 26. ožujka 1984.

Teme i stil

Djetinjstvo, zavičaj, dobrota običnih ljudi, prijateljstvo i humor, ali i nostalgija i razočaranje.

Najpoznatija djela

Pod Grmečom
Orlovi rano lete
Ježeva kućica
Bašta sljezove boje

„A drugovi! Kome prvo prići, dok okolo spomenari kruže? Tihim glasom jedva progrgučeš: - Daj mi šapu. Doviđenja, druže! Okreneš se, dok suze uminu, stariji se činiš za godinu.”

Nada Osjećaj Život

Darežljivost Osjećaj Život

„A vjeverice – uz trku mnogu - repova tristo, tisuću nogu!- Na glavu Bosnu staviti mogu.”

Nada Život Misao

Čovjek Nada Život

„Bosna je zemlja prepuna čari, Trepeta šuma i bljeska vode, Brda joj kite gradovi stari, Nad njima sinji oblaci brode. Čini se, to je začaran kraj Kroz koji vilu progoni zmaj.”

Dobrota Istina Nada

„Brzo minu naše đakovanje, lagan leptir sa krilima zlatnim, ipak tebe u srcu sačuvahrn kroz sve bure u danima ratnim. Ta sjećanja mogu l da se kupe, mala moja iz Bosanske Krupe!”

Ljubav Nada Djevojka

„Često sam joj pisao zadatke, šaputao tablicu množenja, a kad bi me milo pogledala, osjećah se kao mladoženja. Sanjao sam o njenome liku pokraj Une, skriven u vrbiku.”

Nada Osjećaj Misao

„Često tako dok izbijaju pozni noćni sati, mukli i usamljeni, i na duši biva teško, u gluho doba kad pada snaga i čovjek stoji sam pred strahotama, sjećam se tada pomrlih dana djetinjstva…“”

Istina Život Misao

„Daj mi ruku, dušo, gledaj pjesmu-polje, zašaptano žito svaku ranu liječi, pođi za mnom ćutke, biće odmah bolje, tražićemo stare izgubljene riječi. Slušaj talas klasja, kad niz vjetar pline, u njemu žubori mladost domovine.”

Dobrota Nada Prijateljstvo

„Digni ruku, dragi, munjom-kosom kreni, nek se s mojom slije tvoja pjesma britka, nek se čitav Srijem u lijetu zapjeni, za radosni praznik planula je bitka. Uza te će ići, sa svakim uzmahom, tristo i tri druga besmrtnim korakom.”

Čovjek Prijateljstvo Život

Čovjek Darežljivost Život

„Diže se Ježić , oči mu sjaje, gostima čudnim odgovor daje: - Ma kakav bio moj rodni prag, on mi je ipak mio i drag. Prost je i skroman, ali je moj, tu sam slobodan i gazda svoj. Vrijedan sam, radim bavim se lovom i mirno živim pod svojim krovom”

Čovjek Oči Misao

„Dragi brate Mićo, ti si Amerikanac, djeca su ti Amerikanci, unuci Amerikanci, žene se kako hoće i s kim hoće, a opet Amerikanci ostaju. A ja, moj Mićo, imam ti u kući čitavu varicu: sin mi Srbin, snaha Hrvatica, a moji rođeni unučići – kao da si popeo magarca na kobilu – ni tamo ni amo, strina srpska, a glava hrvatska i obratno. Živimo u Jugoslaviji, a ne smijemo ni beknuti da smo Jugosloveni. E,čija li je to konjska pamet izmislila da mi je samo znati!“”

Čovjek Djeca Žena

„Držite se dobro, moji dječaci! Jovanče, Striče, Đžoko, Nik, Vanjka Široki, mi vas čekamo da se opet vratite. Nek bude onako kako ste se dogovorili na posljednjem sastanku u Gaju: oni koji ostanu živi, sastaće se jednog dana opet u Prokinu gaju, naložiće vatru u logoru Tepsija i oko nje će pričati o onima koji se nisu vratili. Pričače dugo i s ljubavlju, ali samo lijepe stvari. Samo lijepe stvari, jer to jedino ostane iza čovjeka i to je bilo jedino bogatstvo naših dječaka.”

Život Iskrenost Misao

Istina Nada Misao

„Evo ga, gledaj, već se smješka nujnorn i jutro sija iz dva oka plava. Oslušni, druže, srcem u tišini svijet nam njegov opet oživljava.”

Osjećaj Život Čežnja

Mladost Nada Život

„Gdje su među ljudima granice? Nema u čovjeku ni Vlaha ni Turčina. Postoji samo golema ljudska bijeda i nevolja. Jednako i vlaška i turska.”

Čovjek Istina Život

Bogatstvo Nada Život

„I kako tada, tako i do današnjeg dana: stojim raspet između smirene djedove vatrice, koja postojano gorucka u tamnoj dolini, i strašnog blještavog mjesećevog požara, hladnog i nevjernog, koji raste nad horizontom i silovito vuče u nepoznato. Pa se onda katkad žalosno upitam, kao da sam nagazio na one stričeve vile iz djetinjstva: Je li pametnije biti mjesečar ili s mirom sjediti kod svoje kuće, pa kad zagusti tješiti se rakijom kao moj striko?”

Čovjek Osjećaj Život