Glas nisu riječi, glas je onomatopejarnriječi. Pravi govor se ne čuje,rnon se izriče iznutra.
Najbolja stvar koju čovjek može da nauči u životurnjeste da postoje trenuci kada ne treba postavljati pitanja. Šutiš i pamtiš.
Ne može se beskrajno dugo živjeti okružen samo pitanjima.rnPostoji granica izdržljivosti kao u slučaju gladi ili žeđi rni poslije nje život se pretvara u točku.
Neke stvari treba tako čitati: rano ujutro, potom popodne, parnuvečer, pa u gluho doba noći. Svaki put te riječi, iako na izgled iste,rnkazuju sasvim druge stvari.
Onaj ko ne umije da šuti ne može da se nada da će u riječima naći utjehu.
