„Od zlobe i mržnje života nema, a od dostojanstva i tolerancije suživota ima ma di god bili. Nema te kuće nema te bašte, nema te međe oko koje se ne može ćirilicom i latinicom napisati pismo ljubavi. Da je svijet tolerantan ne bi bilo nas što sanjamo o ponosnom poštenom narodu i uspješnoj državi. Zato o svojim snovima govorim jer vjerujem u slobodu. Svatko svoje podjele i svoja uvjerenja nosi sa sobom, a ostavlja ih iza sebe drugima. Ponekad budu riječi ohrabrenja i nade poput Vladinih. Ponekad osim mudrosti ostane ljudska glupost koja nastavlja živjeti i kada joj vrijeme iscuri.”

Vlado GotovacHrvatska · 18. 9. 1930. – 7. 12. 2000.