I kad sve zakaže, samo ljubav pomaže.
I kad te slome porazirnu ogledalu tuđi odrazirnna sivi kamen ukleši tirnbjegunac od ljubavi...
I kada kiše padaju rntvoje mi usne trebaju rnda me smire svojimrnnježnim dodirom.
I kada me pjesma ostavirnkada padnu prvi snjegovirni kada jorgovan zamirišernja te volim najviše.
I kada stvari na bolje pođu uvijek ti nešto nedostaje.
I kada ti vjerujem,onda znam da ono što smo živjeli jedino ljubav može značiti..
I kada trujem te u venamarnkad hoću da te zgadim svim ženamrnima te,u meni ima te...
I kada vas gađaju kamenjem, guraju u stranu, vuku unazad, vi nastavite. Slijedite svoj cilj, polako koračajte, istrpite svaku nedaću i uspjeh je neminovan. Onda ćete se osvrnuti, pogledati sve njih, bijednike, koji i dalje stoje na istom mjestu i rade to isto drugima. Ovog puta, vas će veličati, govoreći da su oni zaslužni za vaš uspjeh. Oprostite i sažalite se, neka nisu pomogli, vi ste uspjeli, a oni su ostali iza vas.
I kako ja sama znamrnNe pitaj me sad.rnLjubav daje svijetlost, rnDaje novi sjajrnTu osjećam da je moj domrnTu gdje dolje žive samo po svom
I kako mi treba neka topla rijec da mi snage da, da me utjesi
I kako tada, tako i do današnjeg dana: stojim raspet između smirene djedove vatrice, koja postojano gorucka u tamnoj dolini, i strašnog blještavog mjesećevog požara, hladnog i nevjernog, koji raste nad horizontom i silovito vuče u nepoznato. Pa se onda katkad žalosno upitam, kao da sam nagazio na one stričeve vile iz djetinjstva: Je li pametnije biti mjesečar ili s mirom sjediti kod svoje kuće, pa kad zagusti tješiti se rakijom kao moj striko? rnrn
I kamenu je lakše kad nije sam,kada se kamen na kamen osloni,kada kamen kamen zagrije.
I kao da me nemarnja svijet ne osjećam rnzora se spremarna noći se i ne sjećam.rn
I kao da me nemarnjer sve sam dao njoj rni tuga mi drijemarnbuditi je nemoj.
I ko zna po koji putrntriba pribrat krunicurnda mi dade sina dvarni kčer mezimicu.
I kome reći što ti je na duši,rnkad dušu nitko ne sluša.
I kraljevske tej polače;rnona upored meće i valjarnstara i malda, roba i kralja.
I lice se naboralorni srce jer je moralo rni pritisle su godinerngodine i sudbine.
I Ljubav i Umjetnost su reproduktivni oblici.