I kako tada, tako i do današnjeg dana: stojim raspet između smirene djedove vatrice, koja postojano gorucka u tamnoj dolini, i strašnog blještavog mjesećevog požara, hladnog i nevjernog, koji raste nad horizontom i silovito vuče u nepoznato. Pa se onda katkad žalosno upitam, kao da sam nagazio na one stričeve vile iz djetinjstva: Je li pametnije biti mjesečar ili s mirom sjediti kod svoje kuće, pa kad zagusti tješiti se rakijom kao moj striko? rnrn
O autoru
Ime i prezime: Branko ČopićNacionalnost: Bosna i Hercegovina
Profesija: pisac
Datum rođenja: 1.1.1915.
Datum smrti: 26.3.1984.

U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno
Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Sretan je tko zna voljeti.
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.