Ostah sam na kiši kao od Boga proklet, držeći u ruci šest drhtavih žica, gledajući na stabla opustjelog parka i na njima jata pokisnulih ptica.
Ostalo mi još da kažemrnmoj živote, zbogom.
Ostani tamo gdje jesi,ostani njen!
Ostani...Da suze na mom licu ne bi ostale.
Ostat će mi tuga od najboljeg druga rni kad suzu ispustim rnza sve one noći bez tebe što će proći rnkad me pjesma pogodi rnZasto druže , zašto ti.
Ostat će sve u nama, sjećanje na ove noći,rnželim noćas da saznaš, neću ti nikad doći.rn
Ostat će vječne tuge, kao i nasa htjenja,rnOstat će i naše nade, nad srcem, čemerna bdjenja
Ostavi ga, ostavi, srce mi je reklo a poslje me zbog toga boljelo i peklo.
Ostavi tugu,Za drugu ljubav, što te čeka.Ali nemoj sada,Kad te volim izdaleka.
Ostavimo tugu , rnZa drugu ljubav, što nas čeka
Ostavio si me samu jutrosrnjoš jedna u nizu tvoja ludostrnovo ti nije premijerarnveć repriza dosadna, cestarnopet tražiš pet minuta pljeskarna,nekad bio si duša od čovjeka.
Ostavljaš me, nemam srećernneka boli,neka nemam snarnostat će svjetlo da gorirnjoš dugo,dugo iza nas.rn
Oštre riječi žive u tamnici srca.
Otišavši,uzela si mi zrak i ne mogu disati.Noć je zamijenila dan,okružuje me tmina.
Otkad tebe nema, prate me boje sive, slušam kako život u meni tiho otiče.
Otkad, dušo, ti mi odern Mome oku iz okruga,rn Na srce mi pade tugarn Kao mraz na jadan cvijet.
Otkada te nema ne znam kuda poćirntisuću sam puta ispratio noćirnotkada te nema sve mi teže idernprijatelji stari moju tugu vide.
Otkako te ne volim, Netko mi iz vlaka maše, Prazno mi je, ali lakše, od kako te ne želim.
Otplačujem životrnkroz mjesečne platern-svakodnevno rasturnkamate i rate,rna dugovi s njimarnpostaju još veći.rnDžaba tol'ko togarnja dadoh u vreći!
Otrovan sam bez otrova, od usana stvora zenskoga. Otrovan sam i umrijecu, al' za ljubav molit necu.
