Pitaš kako mi je,a ja oči krijem smjehom suze pokrijem kad mi dođe,dišem al ne živim,jer još sebe krivim kad sa njim kraj mene prođeš.
Plačem ali još se trudim samo da ne poludimrni tada se u suzama budim.
Plakace za mnom tvoje oci kada me vise ne bude bilo, i kada nista neces moci vratiti sto se izgubilo.rn
Plakanje je u redu na jedan način dok traje. Ali mora prestati prije ili poslije, a onda moraš i dalje odlučiti što želiš.
Plakao sam kao žena druže mojrnplakao i plakaornprišao sam nekoj ženi neznanojrni nisam je ni takao.
Plakao si, molio si, kada sam ti rekla zbogom. Kad bih mogla da te vratim, kleknula bih ja pred tobom!
Po svijetu lutamrntražim ono divno cvijeće,rnali nigdje nema srećernpa plačem ja, i tužan sam.
Pobjeći od sebe to ne mogu, a volio bih bar na jedan dan, sumrak oko mene nada je bitke, izgubila ja sam blizu dna.rn
Pogleda zdvojno morem, no svud pjena, svud prasak, svud grozna pustoš.
Pogledam u tebe i sve mi miriše na krajrnled s tvojih hladnih ruku na koži osjećamrnnije mi žao, ja u sebi ponavljam....rn
Pokušao sam se promijeniti. Nisam uspio.Neću više pokušavati.
Pokušavam zadržati ravnotežu ,ali ipak padam...Ali kako da padnem ,ravno u tvoje ruke?
Poljubi me barem za kraj,rnpoljubi kažu da je takav običaj.
Poljubi me i ponesi sve,sve što je bilo tvoje.
Ponaša se kao svjetska zvijezda, a ja kao njen najveći fan. I pored svega, nikako ne mogu da je upoznam.
Ponekad bih trebala, ali ponekad ne bih, skupiti snage da kažem da je pogrešno.rn
Ponekad dignemo ruke od svega zbog ljubavi,da bi na kraju otkrili da to uopće nije ljubav!
Ponekad se svaðamo, ponekad plaèem. Zašto mu jednostavno ne kažem zbogom?
Poneku sitnicu namjerno zaboravi,da se možeš vratiti kada prođu godine i kad srce zbroji sve ono dobro i loše.
Ponosni ljudi kriju svoju tugu od drugih.
