A ti ćes živjeti svoje, ići ćeš putem sreće,rnA mene putevi tvoji, nikada voditi neće.rnVoljet ću uvijek tebe, a živjeti život sa drugim,rnPotpuno svjesna života, vremena koje gubim.
Ali ipak jedno ćeš znati, da ja stvarno postojim,rnDa imam dušu i srce, i da umijem da volim.rnDa umijem sretna da budem, iako druge lažem,rnVjerovat ćeš u laži moje, vjerovat ćeš u sve što kažem.
Bol moje duše i tijela, ti nikada nećeš znati,rnNi jecaj moga srca, koje za tobom pati.rnNećeš znati za čemer, koji nosim sa sobom,rnNi dio mog života, koji umire za tobom.
Ja moram sjeme duše,rnOtrovnom bolu dati,rnJer nikad tijelo moje,rnZa bolje neće znati.rnBolje da imam sebe,rnSopstvene jade svoje,rnNek budem rasadnik bola,rnOtrovne duše svoje.
Jedino ti ćeš znati, da tamo negdje postojim,rnDa imam svoju ljubav, i da ga puno volim.rnLaži ću svoje skriti, potpuno svjesna grijeha,rnVoljet ću samo zbog tebe, u laži drugog čovjeka.rn
Jer mi je duša meka,rnDa sjeme novo klija,rnTo sjeme novog bola,rnDuši mi iznova prija.rnI kraja nema tome,rnOtrovnom bolu mome,rnOtrov mi svuda po tijelu,rnOtrovi sijani mnome.rn
Ko može izmjeriti bol,Ovu što klija u meni,dubinu podloge bola,kol'ki su korijeni njeni ?
Ko može lijek mi dati,rnDa skloni to bola sjeme,rnDa sprži duboki korijen,rnS lijekom da spase mene.
Ko može pronaći zasad,taj zasad prvoga bola,kada je posijna dušom,kad nikla je tuga moja?
Ko si ti, zašto se ja ovako smješim i zašto je vrijeme stalo?
Neiskrenost čista,svuda je u nama,spremni smo na bitku,a ne na praštanja...
Nikad nisam prestala da te volim, čak ni na sekund, čak ni kad sam te mrzila...
Nikada nećeš znati, koliko noćima plačem,rnDa sam sretna i svoja, jedino ti to znat ćeš.rnAli nećeš znati ništa, sto će ti otkriti žalost,rnTu moju čemernu žalost, koju mi pokopa mladost.
Od gordosti silne,ne vidiješmo druge,al' sudišmo svima.Ne dašmo da sude.
Ostat će sve u nama, sjećanje na ove noći,rnželim noćas da saznaš, neću ti nikad doći.rn
Ostat će vječne tuge, kao i nasa htjenja,rnOstat će i naše nade, nad srcem, čemerna bdjenja
Ostat će život pusti, pretužno srce naše,rnOstat će čemer i pelin, prepune žuči čaše.rn
Otplačujem životrnkroz mjesečne platern-svakodnevno rasturnkamate i rate,rna dugovi s njimarnpostaju još veći.rnDžaba tol'ko togarnja dadoh u vreći!
Pa spomenik nadzidalarnsa urezom svoga bola,rnpotpisala - U žalosti,rnjer ne mogu biti Tvoja.
