Ova žena dolazi iz tame u središte pozornosti i kaže, ovdje ovog trenutka!
Ovaj je grad još onaj isti mali grad , kojem svako sve o svakom zna ,ja se još trudim ostat onaj stari ja ,al mi ne ide ,bez tebe ne ide.
Ovaj je grad još onaj isti mali grad,u kojem svako sve o svakom zna,ja se još trudim,ostat onaj stari ja,al mi ne ide,bez tebe ne ide.
Ovaj put,zadnji put ljubiš me!
Ovaj život ne,ovaj život nije fer.Uzima ti sve...Baš je prava zvijer.
Ove krvave kiše me često u crveno oboje.Tada zaplačem tiše, suze od riječi više govore.
Ove moje ruke,zavezane za ternne daju mi da te ostavim.
Ovo je moje posljednje pismo,rnpisano suzama vrelimrnne traži me, ne zovi mernneću više s drugim da te dijelim.rn
Pa da sreća ovu tugu briše ali nije život kazaljka na satu što je bilo toga nikad više.
Pa me ne pitaj zašto me ne viđaš često,jer nekad vjeruj mi najrađe bih nestao.
Pa spomenik nadzidalarnsa urezom svoga bola,rnpotpisala - U žalosti,rnjer ne mogu biti Tvoja.
Pa zbogom, sive luke i oblaci dižem sidro i odlazim i tužan sam i nesretan, jer je rekla moja mala da ću ići sam.rn
Pada crni snijeg, pada po namarnnapadao svihrnsedam metara tuge za noci preduge.
Pada noæ, vani gusta kiša lutarn vjetar veæ, žuto lišæe mete s' putarn nestaje ljubav, dani su puni sjetern oprosti mi, trebam tern zar je voljeti grijeh.rn
Pamti me ko prijateljarnčuvaj me u duši...
Pao mi sa srca noćas teški kamenrnvidjela sam tebe to je Božiji znamenrniako je druga masirala ti leđarnto me ne vrijedja.
Pao sam,ali ustat ću.Vrištao bih,ali šutit ću.
Pepeljuga je izgubila cipelu.Baš šteta.A ona je izgubila srce i nema princa da joj ga vrati.rn
Pijem da je zaboravimrna želja se veća stvara.
