Srce izreke i citati

1.200 citata

„Istina je da korijen religije leži u srcu, u dubini duše, da je on spoj duše s Bogom, život Boga u duši čovjeka. I ako je taj korijen zaista u srcu, ne može a da ne potjera mladice; a one su različiti primjeri/dokazi vanjske poslušnosti, po prirodi su isti kao i korijen, zbog čega ne predstavljaju samo obilježja i znakove, nego i suštinske elemente religije. Isto tako je istina da puka vanjska religija, koja svoje korijene nema u srcu, ništa ne vrijedi. Bogu se ne sviđaju takve vanjske službe, isto kao ni židovske žrtve paljenice, ali čisto i pobožno/vjerno srce je žrtva koja Mu je uvijek mila. A mile su Mu i sve vanjske službe/okupacije koje izviru iz srca: žrtva naših molitvi, žrtve slavljenja i hvaljenja (Boga), žrtva naših dobara koja Mu ponizno posvećujemo i koja koristimo isključivo Njemu u čast, i žrtve naših tijela, koje želi prije svega.”
„Istina o mržnji je sazdana od sto niti. Pokušat ću da ukažem bar na dvije. Postojali su i još postoje učitelji mržnje. Oni koji svoje narode uče mržnji kao što djecu uče tablici množenja. Ta proizvedena mržnja, a znaju se i sredstva, i najbrži načini njene proizvodnje, ne može se precijeniti. Jer nikad, kao danas, nisu moćnici raspolagali tolikim i toliko učinkovitim oruđima za proizvodnju mržnje. Mislim da tim oruđima, danas, svaka vlast, od svojih podanika, može napraviti što god poželi. Gotovo je prirodno postalo da ljudi kupuju novine i gledaju TV kako bi doznali koga će danas da mrze. A sad nešto o ljudskoj prirodi. Lav Tolstoj je negdje napisao: voli se ono što se razumije. Iz tog ugla gledano, mrziti je mnogo lakše nego voljeti. Da bi nekog volio, moraš uložiti napor da ga shvatiš, da uđeš unutra, da ga pogledaš iznutra: mržnja bi, na taj način, mogla biti dokaz i izraz vječite ljudske gluposti, mentalne ograničenosti, duhovne lijenosti. Za mržnju ne samo da nije potrebno ulagati nikakav saznajni napor, ni rad mašte, nego obratno: da bi mrzio Drugog, neophodno je da o njemu ne znaš ništa. Zato su stereotipi, to jest predrasude jednih o drugima, tako pouzdani prozvođači mržnje: stereotip naređuje da obustaviš vlastito mišljenje, a laž o Drugom ti servira kao krajnu istinu o njemu. Ako se vratimo Tolstoju koji kaže da se voli što se poznaje, nema nikakve sumnje da su prozvođači mržnje rukovođeni obratnom mišlju: mrzi se ono što se ne poznaje."”
„Istinsko Kraljevstvo Božje je za pravog prijatelja Boga svugdje, a za neprijatelje Boga nigdje; jer za ove je opet sve pakao, kud god da okreneš oko i ostala osjetila. Gore i dolje sasvim je isto. Niti gledaj u zvijezde – jer one su planete poput ove po kojoj gaziš – niti spuštaj pogled prema zemlji, jer ona je usmjerena/iste je sudbine kao i tvoje tijelo koje će jednom morati umrijeti i istruliti! Ali zato vrijedno proučavaj i istražuj u svom srcu; tamo ćeš naći ono što tražiš. Pošto je u srce svakog čovjeka položeno živo sjeme, iz kojeg će ti procvasti vječna zora vječnog života. Putem/kroz srce ćeš nakon smrti svoga tijela izići u beskrajni Božanski prostor, i s obzirom na karakter svog srca, naći (doživjeti) ga ili kao nebo ili kao pakao!”