Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
20. stoljeće biti će stoljeće nacionalnih ratova.
A a a, pa ona strašna rodbina,rnpa reci srce malo ah,rnpa reci tetama pa pa.
A gdje si ti,još krv mi vrirnpa te ne mogu preboljetirnko mi je krivrnkad nisam znao da čuvam terna Bog te meni dao...
A ja se borim da nešto loše ne učinimrnDa bar jedan pramen svoj pod tvoj0 jastuk ostavim...
A ja, a ja, bio sam gorko plakao,rnbio sam odmah ljudi shvatio,rnda sam ovdje najebo.
A još ga volim sve jačerni dižem ruke sadrnda mi je mir rnidemo dalje unazad.
A još ga volim sve višernbježim ja od togrna još ga volim sve višernkaznio me Bog.
A kad veæ pitaš, bolje ne može. Mokra do kože, skidam sve sa sebe. O dragi Bože, samo da mi je, da ne zabrijem, da se napijem prije tebe.rnrn
A meni je vrlo važno kad umrem, da se zna ko sam.
A mili moj ovo je tuga ko i svaka drugarnDok u nju vjeruješ dotle te i služirnBiće još ljubavi za dva stara ratna drugarnAli kad sretneš me ti samo produži....rn
A možda postoji mjesto, gdje se vrijeme gasi i vjetar sve nosi, svaku bol na srcu, svaki kamen na dusi
A onda si se ti pojavio kao da si magijarni za noć uradio da se opet rodim ja....
A pred našim duhovnim očima da nam je sloga i evanđelska ljubav i da ih uzajamnim praštanjem čuvamo kao zjenicu oka.Onome,pak,ko nas zlurado zapita ko je ovde ostao pobjednik,a tko pobjeđeni da znamo i mirno i jasno i sebi i njemu,odgovoriti:Ovdje su se srela braća koja su to bila i ostala"Patrijarh Pavle",o značaju prevazilaženja raskola(Na Sretenje Gospodnje 1992,u Sabornoj crkvi).
A sad te trebam jarn da budeš kap na mojim žednim usnamarn da budeš, kao nekad, moja utjeharn i moja sudbina, tebe trebam ja.rn
A ti tek sad o meni rnću ćes što nisi znao,rnPogrešnoj ženi rnna žulj srca ti si stao...
A žena, pogotovo ako ona ima nesreću znajući ništa, treba ga sakrije, kao i ona može.
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.