Strah je ubica uma. Strah je mala smrt koja donosi potpuno brisanje. Spremno ću se suočiti sa strahom. Dopustiću mu do prođe preko mene i kroz mene. A kada bude minuo, upraviću svoje unutrašnje oko da osmotrim tragove koje je ostavio. Ali tamo kuda je strah prostrujao neće ostati ničega. Preostaću samo ja.
Strašna smrt prijeti onome koji, iako dobro poznat svima, umire samom sebi nepoznat.
Sudbina je ista za čovjeka ako se povlači i ako se snažno bori. Čovjek umire koji nije napravio ništa, kao i onaj koji je napravio puno.
Sudbina je ista za čovjeka i ako se povlači i ako se snažno bori. Čovjek umire koji nije napravio ništa, kao i onaj koji je napravio puno.
Sudeći po Kainu i Abelu, ljudi su ipak braća.
Sufijski putevi su duhovni putevi, putevi do neba. Ako želiš možeš ih slijediti, da bi tvoja duša bila u raju prije nego umreš. Onda će umiranje biti kao premještanje sa jednog mjesta na drugo, tako lako - kao otvaranje vrata i nailazak na dobrodošlicu.
Suočimo se s tim, Bog ima veliki ego problem. Zašto uvijek moramo da ga obožavaju?
Svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka!
Svaka prirodna ljubav će se ustati i živjeti vječno u ovoj zemlji: ali se nijedna neće ustati dok ne bude pokopana.
Svaki dan je poput malog života; buđenje i ustajanje je poput rađanja, svako svježe jutro je poput mladosti, a svaki odlazak na odmor i počinak je poput smrti.
Svaki rastanak nam unaprijed daje okus smrti, a svaki ponovni sastanak okus proživljenja.
Svaki trenutak nečijeg postojanja raste u više, povlačila u manje. Jedan uvijek živi malo više ili umire malo manje.
Svako djelo koje nije osnovano na ljubavi nosi u sebi zametak smrti i ide u susret svojoj propasti.
Svako ima svoju smrt! Neki je prežive ,a neki nastave dalje mrtvi. Davno sam umrla.
Sve sto se desavarn ukidanjem slobodern podsjeca na danern kad ljude odvode.
Sve su promjene tužne, čak i one koje najviše želimo, jer ono što ostavljamo, to je dio nas samih; treba umrijeti za jedan život da bi se ušlo u drugi.
Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo. U dolini, duboko dolje ispod njih, već su gorjela prva svjetla. Mogli su jasno vidjeti svjetla od lampi ili svijeća koja su se jedva raspoznavala s te udaljenosti, a njihova svjetlost se razlijevala i izgledala poput blijede, svijetle mrlje na tamnoprljavoj pozadini, dok je na mjestima gdje su radili agregati, jer dolje struje nije bilo mjesecima, svjetlost bila jasna i, tamo gdje se najbolje vidjela, širila u oštrim i hladnim zvjezdastim kracima. Takvih svjetala je bilo najviše tamo gdje se nalazio grad, i taj dio je izgledao poput kakvog gustog sazviježđa oko kojeg su sasvim slučajno razbacana rijetka svjetla.
Svijet podnosi starca samo ako je bogat ili duhovit.
Svrha morala je da vas nauči,ne da patite i umirete,već da uživate i živite.
Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!
