Petar Petrović Njegoš izreke i citati
Pjesnik · Srbija · 13. 11. 1813. – 31. 10. 1851. · 24 citata
Petar II. Petrović Njegoš (1813. – 1851.) crnogorski je vladar i vladika, pjesnik i filozof, autor epa „Gorski vijenac”.
Više o autoru
Rođen je 13. studenog 1813. u Njegušima kraj Cetinja, u obitelji Petrović iz koje su potjecali crnogorski vladike, a prije zaređenja zvao se Rade Petrović. Kao dječaka uzeo ga je k sebi stric, vladika Petar I., koji ga je pripremao za nasljednika. Školovao se u Cetinjskom manastiru i kod učitelja u Boki kotorskoj, a učio je i strane jezike.
Nakon strićeve smrti 1830. preuzeo je vlast nad Crnom Gorom i vodstvo crkve, iako je bio tek mladić, i uzeo ime Petar. Za vladiku je posvećen 1833. u Sankt Peterburgu. U njegovo vrijeme osnovani su Senat i garda, uveden je porez, otvorene su prve osnovne škole, a na Cetinje je dopremljena tiskara.
Bio je obrazovan i znatiželjan čovjek koji je putovao u Beč, Rusiju i Italiju i čitao europske pisce i filozofe. Uz državne poslove neprestano je pisao: najprije pjesme u narodnom duhu, a potom djela u kojima je narodnu epiku spojio s dubokim filozofskim pitanjima.
U „Luči mikrokozma” (1845.) pjeva o padu čovjeka i smislu postojanja, a u „Gorskom vijencu” (1847.) o borbi za slobodu, časti, žrtvi i teškim moralnim odlukama. Brojni stihovi iz „Gorskog vijenca” postali su izreke koje se i danas navode, često i bez svijesti o tome tko ih je napisao.
Umro je mlad, od tuberkuloze, na Cetinju 31. listopada 1851. Najprije je pokopan u Cetinjskom manastiru, a 1855. preneseni su mu posmrtni ostaci na Lovćen, kako je i sam želio. Ondje mu danas stoji mauzolej, dovršen sedamdesetih godina 20. stoljeća.
Teme i stil
Sloboda i borba za nju, čast, žrtva, vlast i odgovornost, ali i vječna pitanja o Bogu, dobru i zlu i prolaznosti ljudskog života. Njegovi stihovi zvuče kao mudre izreke, pa se citiraju i danas.
Najpoznatija djela
- Luča mikrokozma (1845.)
- Gorski vijenac (1847.)
- Lažni car Šćepan Mali (1851.)