Ako ljudima usled njihove slabosti ili kratkovidnosti nešto ne ispadne za rukom, uvek im je sreća za to kriva.
Bez muke se pesma ne ispoja, bez muke se sablja ne sakova!
Čašu meda jošt niko ne popi, što je čašom žuči ne zagrči; čaša žuči ište čašu meda, smiješane najlakše se piju.
Ćud je ženska smiješna rabota! Ne zna žena ko je kakve vjere; stotinu će promijeniti vjera da učini što joj srce žudi.
Ćud lisičija ne treba kurjaku!
Gdje je zrno klicu zametnulo, onda neka i plodom počine.
Iz grmena velikoga lafu izać trudno nije: u velikim narodima geniju gnijezdo vije.
Iza tuče vedrije je nebo, iza tuge bistrija je duša, iza plača velje pojača.
Jedino mjesto gdje tvoj san postaje nemoguć je vaše razmišljanje.
Junaštvo je car zla svakojega, a i piće najslađe duševno, kojijem se pjane pokoljenja. Blago tome ko dovijek živi, imao se rašta i roditi!
Ko na brdu, ako i malom, stoji, više vidi no onaj pod brdom.
Laktom vjere glupost čovjeka mjeri, a ozbiljnost djelom i vrlinom.
Oči zbore što im veli srce.
Samoobmana je ubitačna i za ljude i za narode.
Što ljudi hoće, to i vrijeme trpi.
Strah životu kalja obraz često.
Svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka!
Svet je ovaj tiran tiraninu, a kamoli duši blagorodnoj.
Teško zemlji kuda prođe vojska.
Tijelo stenje pod silom duševnom, koleba se duša u tijelu; more stenje pod silom nebesnom; koleblju se u moru nebesa. Niko srećan, a niko dovoljan; niko miran, a niko spokojan. Sve se čovjek bruka sa čovjekom; gleda majmun sebe u zrcalo.
