„Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo. U dolini, duboko dolje ispod njih, već su gorjela prva svjetla. Mogli su jasno vidjeti svjetla od lampi ili svijeća koja su se jedva raspoznavala s te udaljenosti, a njihova svjetlost se razlijevala i izgledala poput blijede, svijetle mrlje na tamnoprljavoj pozadini, dok je na mjestima gdje su radili agregati, jer dolje struje nije bilo mjesecima, svjetlost bila jasna i, tamo gdje se najbolje vidjela, širila u oštrim i hladnim zvjezdastim kracima. Takvih svjetala je bilo najviše tamo gdje se nalazio grad, i taj dio je izgledao poput kakvog gustog sazviježđa oko kojeg su sasvim slučajno razbacana rijetka svjetla.”