Držite se dobro, moji dječaci! Jovanče, Striče, Оoko, Nik, Vanjka Široki, mi vas čekamo da se opet vratite. Nek bude onako kako ste se dogovorili na posljednjem sastanku u Gaju: oni koji ostanu živi, sastaće se jednog dana opet u Prokinu gaju, naložiće vatru u logoru Tepsija i oko nje će pričati o onima koji se nisu vratili. Pričače dugo i s ljubavlju, ali samo lijepe stvari. Samo lijepe stvari, jer to jedino ostane iza čovjeka i to je bilo jedino bogatstvo naših dječaka.rnrn
O autoru
Ime i prezime: Branko ČopićNacionalnost: Bosna i Hercegovina
Profesija: pisac
Datum rođenja: 1.1.1915.
Datum smrti: 26.3.1984.

U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.
Sretan je tko zna voljeti.
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika