Da je čovječanstvo oduvijek bilo razumno, povijest ne bi bila dugačka kronika gluposti i zločina.
Ako se teški grijesi okajavaju tek na onome svijetu, neka se barem glupi okaju na ovome.
Bogatstvo je nalik na morsku vodu; što je više pijemo, to smo žedniji.
Budala ima veliku prednost pred pametnim čovijekom,rnuvijek je zadovoljan samim sobom.
Budala trči za užicima života i shvaća da je prevarena. Mudrac izbjegava nevolje.
Čast je, objektivno gledano, mišljenje drugih o nama, a subjektivno, naš strah od tog mišljenja.
Čovijek okrutan prema životinjama ne može biti dobar čovijek.
Čovjek pun duha i u potpunoj se samoći izvanredno zabavlja svojim mislima.
Čovjeku koji je intelektualno viši od drugih, samoća pruža dvogubu korist; prvu, što je sam, i drugu, što nije s drugima.
Da bi se priznala tuđa vrijednost, treba imati vlastitu.
Divljaci se uzajamno proždiru, a pitomi se uzajamno varaju.
Druževnost spada u najopasnije, možda čak i ubitačne sklonosti, budući da nas dovodi u dodir s ljudima od kojih je većina moralno hrđava a intelektualno tupa ili izopačena.
Izvor naše sreće je u subjektivnim osobinama: plemenitom karakteru, poduzetnom duhu, sretnom temperamentu, vedrom umu i zdravom tijelu.
Kao što je ljubav prema životu zapravo samo strah od smrti, tako i društvenost ljudi zapravo nije direktna; ona se, naime, ne zasniva na ljubavi prema društvu, nego na strahu od samoće.
Liječnik vidi čovijeka u svoj njegovoj slabosti, advokat u svoj njegovoj zloći a svećenik u svoj njegovoj gluposti.
Ma kako čvrsto ljudi bili povezani prijateljstvom, ljubavlju ili brakom, sasvim pošteno svaki na kraju misli ipak samo na sebe i možda još na svoje djete.
Mladima bi glavni predmet učenja morao biti taj da nauče podnositi samoću: ona je naime izvor sreće i duševnog mira.
Najsigurniji način da ne postaneš vrlo nesretan je taj da ne zahtijevaš da budeš vrlo sretan.
Da je čovječanstvo oduvijek bilo razumno, povijest ne bi bila dugačka kronika gluposti i zločina.