Što je to s nama i sa životom, u kakve se to konce saplićemo, u što upadamo svojom voljom, u što nevoljom, što od nas zavisi, i što možemo sa sobom. Nisam vješt razmišljanju, više volim život nego misao o njemu, ali kako god sam prevrtao, ispada da nam se većina stvari dešava mimo nas, bez naše odluke.
Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostaće samo suze.
Svaka nepravda je jednaka, a čovjeku se ćini da je najveća koja je njemu učinjena. A ako mu se čini, onda i jeste tako, jer ne može se misliti tudjom glavom
Svakome ću priznati pravo da me prevari- osim prijatelju!
Svakome æu priznati pravo da me prevari-osim prijatelju!!
Sve će proći.Ali,kakva je to utjeha? Proći će i radost,proći će i ljubav,proći će i život.Zar je nada u tome da sve prođe?
Sve što sam znao i mislio, nije imalo nikakva značaja, noć je crna i prijeteća izvan ovih zidova, svijet strašan, a ja malen i slab. Najbolje bi bilo ostati ovako na koljenima, istočiti se u suzama, ne dići se više. Znam, ne smijemo biti slabi i tužni ako smo pravi vjernici, ali to znam uzalud. Slab sam i tužan, i ne mislim da li sam pravi vjernik ili čovjek izgubljen u gluhoj samoći svijeta.
Svijet mi je odjednom postao tajna, i ja svijetu, stali smo jedan prema drugome, začuđeno se gledamo, ne raspoznajemo se, ne razumijemo se više.
Tajna se duže pamti nego jasna istina.rn
Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se mjerio onim što više ne postoji. Ovako se miješaju utvare i život, pa nema ni čistog sjećanja, ni čistog života.
Učili su me da slušam, da trpim, da živim za vjeru.
Usamljen među grobovima, zaboravio sam na mržnju. Vratila mi se kad sam prišao ljudima.
Uvijek je sumnjivo kad neko misli za sebe da je pametan.rn
Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje cuju i teže osjecaju. Dobri cute
Vrijeme uporno glođe čovjeku misao,i od nje ostaje kostur, blijeda uspomena bez pravog sadržajarn
Za dobro i ljubav treba izrasti,treba se pomučiti.Zlo nosimo u sebi kao izvornu strast,a može postati pogubno ako se predstavi kao jedino dobro.
Zar može čovjek tako potpuno uspavati svoju savjest? Zar može prekinuti misao , kao konac, i zabraniti sebi razmičljanje o posljedicama, ne želeći da zna za njih? Eto, izgleda da može..Nagon nas brani potpunim zaboravom, da bi nas spasao od mučenja zbog odgovornostirn
Žena je uvijek zanimljiva kad je zaljubljena, tada je pametnija, odlučnija, ljupkija nego ikad. Muškarac je rastresen ili grub, ili nerazmišljen, ili plačljivo nježan.
Žena više voli nježnu riječ, makar bila i glupa, nego pametnu ako je gruba
Život je širi od svakog propisa. Moral je zamisao, a život je ono što biva. Kako da ga uklopimo u zamisao a da ga ne oštetimo? Više je štete naneseno životu zbog sprečavanja grijeha nego zbog grijeha.
