Sve što sam znao i mislio, nije imalo nikakva značaja, noć je crna i prijeteća izvan ovih zidova, svijet strašan, a ja malen i slab. Najbolje bi bilo ostati ovako na koljenima, istočiti se u suzama, ne dići se više. Znam, ne smijemo biti slabi i tužni ako smo pravi vjernici, ali to znam uzalud. Slab sam i tužan, i ne mislim da li sam pravi vjernik ili čovjek izgubljen u gluhoj samoći svijeta.
O autoru
Ime i prezime: Mehmed Meša SelimovićNacionalnost: Bosna i Hercegovina
Profesija: Pisac
Datum rođenja: 1910
Datum smrti: 1982

Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.
Sretan je tko zna voljeti.
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika