Sad je kasno, veæ mi kosa sijedi,rn gledam Unu, æuti kao nijema,rn zalud lutam ulicama znanim,rn sve je pusto, tebe više nema.rn Ej, godine, nemjerljive, skupe!rn Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!
Sad te opet vidim, opora, bez rijeèi,rn i ruka ti je kao tuða, — tvrda,rn znam: još ti u sluhu kanonada jeèi,rn i još mukle zvijeri slutiš iza brda.rn Još ti svaka kretnja, oprezna i laka,rn nosi mutnu jezu minulih bitaka.rn
Sjeæaš li se trešnje? Davno prije ratarn ti si mi pod njom ruke milovao.rn Drvo je staro slomila granata,rn al tvoj mi je šapat u kosi ostao…rnJa sam ga nosila uz huk aviona,rn uz jezu na požar zaljuljanih zvona …rn
Snjeguljica sluša pjesmu iz kolone,rn njiše se, plovi u pijanoj ljuljci,rn oèekujuæi èetu pionirskurn postrojili se u šumi patuljci.rn
Tamo amo, s dvojke na četvorku,rn varkaš se, a djetinjstvo mine,rn prevari te Una čobanica,rn odnese ti četiri godine.rn Opraštaj se s pustopašnom braćom,rn pozdravljaj se zauvijek s Bihaćom.
Tekli tako gimnazijski dani,rn uspomena na te ne ocvala,rn modra Una u proljetnje noæirn tvoje mi je ime šaputala.rn Lebdjela si ispred ðaèke klupe,rn mala moja iz Bosanske Krupe!
To re e, klisnu jednom æuviku,rn a ono troje digoše viku:rn- Jež nema pravo, na stranu šala:rn a i ti, lijo, baš si – budala!
To samo hulje, nosi ih vrag,rn za ruèak daju svoj rodni prag!rn Zbog toga samo, lude vas trojernèestite kuæe nemate svoje.
Toga popodneva djed je bio toliko udobrovoljen da me je naveće čak i u mlin poveo. Do dugo u noć sjedili smo na mlinskom pragu i gledali u pun mjesec, nas dvojica, velika i mala bena, a okolo su regatale žabe pa uz tu kreketaljku nisi znao jesi li još na zemlji ili zajedno s mjesecom roniš kroz rasperjane naviljke oblaka.rnrn
Treperi suza. . . Tu je škola bila,rn a sad — grob stišan u proljeæe rano.rn Pod mrkim zidom tuguje djetinjstvo,rn djetinjstvo moje — bombardovano.
U gori stijena trepti ko živa,rn Niz nju se voda studena sliva,rn Biserom gori najmanja kap.rn A veæ u klancu, blještav ko srma,rn Potok se ruši s kamena strmarn I pravi prvi pjenušav slap.rn
Utihnu šuma, nestade graje,rn maèaka divljih oèi se sjaje.rn Skitnica svitac svjetiljku pali,rnèarobnim sjajem putanju žali.rn A sova huknu svoj ratni zov:rn- Držite se, ptice, poèinje lov!
Vidio sam anđela u mramoru, i klesao dok ga nisam oslobodio.
Zamukoše sobe internatarn i u njima smicalice đačke,rn ostaje pusta cesta za Pritokurn gdje smo krali orahe seljačke.rn Ostaje Murat, poslastičar starirn i njegovi kolači brdari.rn
Živite, èujem, od skitnje, pljaèkern i svršit æete – naopaèke!rn To sluša lija, pa sudi zdravo:rn-Sad vidim i ja, jež ima pravo!
