„Sad je kasno, već mi kosa sijedi, gledam Unu, ćuti kao nijema, zalud lutam ulicama znanim, sve je pusto, tebe više nema. Ej, godine, nemjerljive, skupe! Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!” — Branko ČopićŽivotBolDjevojkaBranko Čopić
„Sad te opet vidim, opora, bez riječi, i ruka ti je kao tuđa, — tvrda, znam: još ti u sluhu kanonada ječi, i još mukle zvijeri slutiš iza brda. Još ti svaka kretnja, oprezna i laka, nosi mutnu jezu minulih bitaka.”LjubavBolMisaoBranko Čopić
„Sjećaš li se trešnje? Davno prije rata ti si mi pod njom ruke milovao. Drvo je staro slomila granata, al tvoj mi je šapat u kosi ostao… Ja sam ga nosila uz huk aviona, uz jezu na požar zaljuljanih zvona …”LjubavOsjećajŽivotBranko Čopić
„Snjeguljica sluša pjesmu iz kolone, njiše se, plovi u pijanoj ljuljci, očekujući četu pionirskurn postrojili se u šumi patuljci.” — Branko ČopićDobrotaPrijateljstvoŽivotBranko Čopić
„Tamo amo, s dvojke na četvorku, varkaš se, a djetinjstvo mine, prevari te Una čobanica, odnese ti četiri godine. Opraštaj se s pustopašnom braćom, pozdravljaj se zauvijek s Bihaćom.”ČovjekOsjećajŽivotBranko Čopić
„Tekli tako gimnazijski dani, uspomena na te ne ocvala, modra Una u proljetnje noći tvoje mi je ime šaputala. Lebdjela si ispred đačke klupe, mala moja iz Bosanske Krupe!”InspiracijaLjubavŽivotBranko Čopić
„To re e, klisnu jednom ćuviku, a ono troje digoše viku: - Jež nema pravo, na stranu šala: a i ti, lijo, baš si – budala!”BudalaŽivotMisaoBranko Čopić
„To samo hulje, nosi ih vrag, za ručak daju svoj rodni prag! Zbog toga samo, lude vas trojernčestite kuće nemate svoje.”ČovjekLijenostNadaBranko Čopić
„Toga popodneva djed je bio toliko udobrovoljen da me je naveće čak i u mlin poveo. Do dugo u noć sjedili smo na mlinskom pragu i gledali u pun mjesec, nas dvojica, velika i mala bena, a okolo su regatale žabe pa uz tu kreketaljku nisi znao jesi li još na zemlji ili zajedno s mjesecom roniš kroz rasperjane naviljke oblaka.”ČovjekIstinaŽivotBranko Čopić
„Treperi suza. . . Tu je škola bila, a sad — grob stišan u proljeće rano. Pod mrkim zidom tuguje djetinjstvo, djetinjstvo moje — bombardovano.”DjetinjstvoŽivotDruštvoBranko Čopić
„U gori stijena trepti ko živa, Niz nju se voda studena sliva, Biserom gori najmanja kap. A već u klancu, blještav ko srma, Potok se ruši s kamena strma I pravi prvi pjenušav slap.” — Branko ČopićInspiracijaNadaIdejaBranko Čopić
„Utihnu šuma, nestade graje, mačaka divljih oči se sjaje. Skitnica svitac svjetiljku pali, čarobnim sjajem putanju žali. A sova huknu svoj ratni zov: - Držite se, ptice, počinje lov!” — Branko ČopićIstinaNadaMisaoBranko Čopić
„Zamukoše sobe internata i u njima smicalice đačke, ostaje pusta cesta za Pritoku gdje smo krali orahe seljačke. Ostaje Murat, poslastičar stari i njegovi kolači brdari”DarežljivostOsjećajŽivotBranko Čopić
„Živite, čujem, od skitnje, pljačkern i svršit ćete – naopačke! To sluša lija, pa sudi zdravo: -Sad vidim i ja, jež ima pravo!” — Branko ČopićIstinaŽivotMisaoBranko Čopić