A u pismu: Dragi Neo,rnZima se veæ sprema,rnA za mene i za mojernNigdje hrane nema.rnrnPa te molim kao nekad,rnPrijatelju pravi,rnSkupi mrve poslje jelarnI na prozor stavi.rnrnrn
Brèiæi joj nježnirndlaka joj se sjarnvolimo je svirna najviše ja.rnVrapèiærnÈika poštar, djecu pit'ornprije dva-tri dana:rnKo je Neo? Ima pismornOd starog Dživdžana?rnrn
Crtež malog djeèakarnSunèani krugrnNebeski svodrnCrtež je malog djeèaka.rnrnNacrta onrnNapisa onrnU uglu na listu svom.rnrn
Dai si još do svanuæa naivnarnkao one noæi iza kinarndal si još onako strastvenarnkao one noæi poslije nevremena.rn
I da te naðem negdje napokon kao mjestornna kojem je davno stajao grad i plamenrngorio, jer krumpiri pod pepelom se vruæirnjoš vide, a noæ leti i pada kao kamenrnna zemlju, kao hladna sjekira; ja te èestornzatièem kako krvlju sav krov na ovoj kuæi.rn
I raste bradarnjarcu i kozi,rndanu i noæi,rnbradi i nozi.rnrn
I što još raste?rnrnKad kiša padarnraste broj jedan,rnraste brojrnsedam,rnraste broj osam,rnraste broj devetrni raste krevet.rnrnI što još raste?rnrn
I što još raste?rnrnRastu pidžame,rnrastu rukavi,rnrastu salame,rntate i mame,rnseke i brace,rni male mace.rnrn
Imam malu macurnlijepu kao sanrnoèi su joj tamnernkao kišni dan.rnrn
Ježiæ Ubodežiærnpeo se na brježiæ.rnPoèeo je padat snježiærnpa je ježiærnbježiærnbježiærnpobjegao kuæi:rnnapravio tamurnobuko pidžamurnlegao u krevet vruæirnpa spava li spava –rnvidi mu se samo glava.rnrn
Kad kiša pada:rnrnbrkovi rasturnmaèki i mišu,rnbaki i djedu,rnžabi i muhi.rnrn
Napušten, vjerujuæi da još se može naæirnono što drugi nisu, tako i ljubiš, cijenišrnkrpicu dijmanta na jeziku, u hranirni starim cipelama, zbog toga put je kraæirnnego æe potrajati potraga, ali danirnpostaju dugi, nekom znakove daješ, pjeniš.rnrn
Ne èuješ jer ti glas, koji ti druge stvarirngovori, uho sasvim osvaja kao bludnikrnkreposnu dotad, zrelu gospoðu, daješ rukomrnznakove da se niste razumjeli, da kvarirnvika kristale zraka, žudiš za onim zvukomrnu koji možeš uæi kao u stari rudnik.rnrn
Neæe ni poslije se, to je prednost za kojom žudišrnod samoga poèetka, ono što misliš reæirnprevedi prije nego progovoriš, nek tražirnonaj te tko te želi naæi jer to i nudiš,rntu svoju izgubljenost, samoæu koju veæirnrnnego si daruje ti ne zato da te tâžirnnego da tebe èuje napokon, kao sebe.rn
Od napora se da im objasniš da ti glas,rnkoji ti druge stvari govori, ne da èutirnni njihov glas ni tvoj, ni sebe, ali sve jernuzalud: oni vièu toliko da tišinarnpostaje savršena, i tako èuješ sve.rn
Ostaje otvoreno, zatim red po red padarnèitava epizoda, unatrag sve se poènernzbivati, kao ljubav jer ona uvijek vraæarnna granu list, u krevet djevicu, ali sadarntoliko lišæa ima pod nogom, nitko toènernnaputke nema nego sadržaj svatko shvaæa.rnrn
Po svome, samo blijedo nagaðajuæi tko birnmogao biti onaj koji je kadar sve tornpoèiniti, tolike ljepotice osvojit,rnprotivnike tolike smaknut, jer tebi evornuspijeva jedva ovaj poduhvat što ga lišæernzasipa da što prije izgubi mu se trag.rn
Polijevaš, zato ruke ja umaèem u tijestorni pravim kruh sa zvijezdom na kori, mnogo žuæirnod sunca, s nijemim licem èovjeka koji živirnu sebi, kao èovjek pod zemljom.rn
S drukèijom namjerom si došao ovdje, kratkom,rnopipljivom i toènom, odatle poèni, prijernnapravi nacrt, èvrsto ogradu stisni, cvijeæernne kupuj, beri usput, nemoj se služit slatkomrnizlikom da æe mjesec iziæi, nitko prijernizgubio se nije na takav naèin, neæe.rnrn
Ti po meni koraèaš i bereš mnoge slatkernjagode zatim prste obližeš i sve življerni življe živiš, ja se naprotiv vraæam ocu,rna zvijezde se po nebu ljuljaju kao glatkernstražnjice jedrih èednih djevica u seocurnzaista zabaèenom.
