Toliko lišæa pada i morao bi knjižarrnpostati, knjigoveža, u sveske ovo štivornrazasuto uvezat za one što æe proæirnovuda druga pisma slijedeæi, kao križar,rnšto nosi maè i oganj ulazi sunce živornu ovu šumu, tvoje poglavlje sve do noæi.rnrn
U mraku, dok se divljernživotinje kroz stabla provlaèe, ja se vrlornsiguran bavim svojim životom kao švercomrni trgovinom robljem a ti se skidaš noæurni èekaš mjesec dvorog i hladiš svoje grlornrijeèima koje mene spominju jer ja hoæurnda gol kroz šumu proðem prekriven crnim nercom.rn
Uvjek nek bude suncernUvjek nek bude nebornUvjek nek bude mamarnUvjek nek budem jarnrnUvjek nek bude suncernUvjek nek bude nebornUvjek nek bude tatarnUvjek nek budem jarnJEŽIÆ UBODEŽIÆ.rnrn
Volim te kad si blijeda i sjetna rnI kada bore imaš na licurnVolim te kad si divlja i sretnarnI kad u ruci držiš pticurnKad ništa neæeš da mi dašrnVolim te, ne znam kako da odolimrnU svakom sluèaju te volim...rn
Volim te uvijek, èak i tada rnKad ne volim te, kad si samarnKad veèer pada iznad gradarnVolim te kad se praviš damarnKad ne voliš me, kao sadarnU tome i jest život našrnU svakom sluèaju te volimrnU svakom sluèaju te volim...rn
Volim te uvijek, i kad se budišrnI kad na licu šminke nemašrnI kad si ljuta, i kad se èudišrnI kad bez mene na ples se spremašrnUvijek te volim, hoæu da znašrnVolim te, ne znam kako da odolimrnU svakom sluèaju te volim.
Volim te uvijek, i kada sanjašrnKad ne pišeš mi, kad te nemarnKada od mene stalno se sklanjašrnVolim te kad si posve nijemarnKad šutiš poput ribe bašrnVolim te, ne znam kako da odolimrnU svakom sluèaju te volim.rn
Za savršeno jutro savršene i stvarirni rijeèi morale bi biti u svome èistomrnporetku, kao lišæe koje æe, nakon zime,rnosvojit opet granu taktikom onom istomrnkojom se i ti služiš, pa ipak nešto kvarirnèistoæu jutra, nešto èemu je možda imernrnbaš to – ta savršenost.rn