A u pismu: Dragi Neo,rnZima se veæ sprema,rnA za mene i za mojernNigdje hrane nema.rnrnPa te molim kao nekad,rnPrijatelju pravi,rnSkupi mrve poslje jelarnI na prozor stavi.rnrnrn
A volela ga je puno, i previše ako mene pitate. Mislim da ni sama nije znala zašto i na koji način, ali volela ga je. Koketirala je sa drugima, da se razumemo, i ljubila je druge, puno njih... Ali nije imala tu iskru u očima i taj osmeh na licu kao kada bi pričala sa njim..
A, ti si nazalost drugome vjerna,rnI citas samo kako se piše;rnAl; nešto još treba da znaš,rnOn te voli duže, ja te volim više.
Ah, Bog vas blagoslovio, sestro, možda svi vaši sinovi mogu biti biskupi.
Ako je ikad sretneš prijatelju,usne ko trešnje oči biserne,samo pozdravi je i reci za mene.
Ako je vaša vizija postaje iskrivljena, vaše putovanje postaje kasniti.
Čovjek koji ne voli nije sposoban osjetiti veličinu tuđe ljubavi, niti snagu ljubomore, niti opasnost koja se u njoj krije.
Daj stani na cas, i daj mi snage da oprostim se bar od nje..
Dajte čovjeku ribu, nahranili ste ga za jedan dan; Naučite čovjeka da lovi ribu, nahranili ste ga za cijeli život..
Dao bih milijardu dinara za jedan sekund prvog poljupca.
Djevojka iz moga kraja, na usnama njenim kušam okus prvih poljubaca, okus prvih oskoruša.
Draga sestro noæi, gdje da naslonim glavu, ako ne na tvoje rame, u tvom zagrljaju?
Drži sreću kao pticu: što nježnije i lakše! Bude li se osjećala slobodnom, ostat će ti rado u ruci.
Duga, hladna, bijela zima, snjegovi, magle i dim sve jos mogu, samo ne mogu da te zaboravim.
Gdje je sjever, gdje je jug, ništa me ne zanima, moje srce kao kompas pokvaren samo tebe pokaziva.
Genijalan čovjek je neizdržljiv ako uz to ne posjeduje još barem dvoje: zahvalnost i čistoću.
Hajde, sklopi oèi, nestani u san. Doæi æu ti u snovima kad noæ proguta dan.
Hej, gledam te ne znam za sebe. Hej, mnogo mi je stalo do tebe.rn
