Laku noć... njene pospane oči!
A kada odem, nek te probudernpodigni glavu kad mene ne budernza tvoje grijehe ja ću paštatirnal tebi više neću praštati...rn
A nije znala da sam pjesnik i da može u stihove moje.
Ako i poslke mnogo godinarnpoène stara ljubav da te doziva.
Ako ostanem s' tobomrnmrzeæu samog sebernako ti kažem zbogomrnteško ce biti bez tebe.
Ako ste oduvijek vjerovao da svatko treba igrati po istim pravilima i biti suđeni po istim standardima, kako bi dobio što etiketom prije radikalni 60 godina, prije 30 godina, a liberalni rasist danas.
Ako želim biti sama,neko mjesto gdje mogu pisati,gdje mogu čitati,gdje mogu moliti,gdje mogu plakati,gdje mogu raditi što god poželim-ja odem u kupaonu.rnrn
Al bila pri tom kakve godjer sreæe,rnPjevaèa tvoga ništa ne okrene - rnJa volim tvoje ruho i od vreæernNo tuðe: bilo baš od svile cijene.
Al ja sam, prosti, nešto glave svoje;rnI ne æu kanit navika se starih: rnJa pjevam noæu, kad se zvijezde roje,rnI danju, kada svijetom sunce jari.
Ali tvoja duša dobro sluti,rnDa još dalje vode ovi puti: rnVode preko polja, rijeka, gora, rnVode uzduž širokoga mora.rnSvud se naðu sela, bijeli gradi,rnSvuda bistra uma dobri ljudi:rnKojim isti govor život sladi,rnKojim isto srce grije grudi.
Alkohol ubija...znamo,o znamo.rnznamo da alkohol škodi,rnno rakije,rakije,rakije amo,rnjer utjehe nema u vodi.
Amerika, ja sam vam dao sve, a sad sam nitko i ništa
Arapska pjesma rodila se u pustinji. Francuz je propjevao zbog žene, Italijan radi publike. Grk pjeva za bakšiš. Nijemac pjeva na komandu, a Srbin propjeva uz piće. Arapin je zapjevao od straha. Pustinja uplaši i junake i divove. Pustinje se jedino ne boje pjesnici. U pustinjama čovjek je propjevao da ne poludi. Možda se svaka poezija i svuda u svijetu rodila u pustinjama.
Bajke leže u meni poput sjemenki; potreban je sami dašak vjetra, zraka sunca ili kap gorčine pa da se rastvore u cvijet.
Bec, Dubai preko Pertarndo Sidneja na kraju svijeta.
Bilo je to jednom, davno u životu još lijepom.Možda mi se činio težak tada,ali kad mislim o njemu s ovog mjesta,želio bih da se vrati.
Bio sam pijanac nekada zbog njernbio sam pijanac nekada zbog njerntugovao, lumpovao i sa čašom drugovaorncigani me svi poznaju, bio sam pijanac.
Bolan ležim na posteljirnoko mene prijateljirnjedna suza u očimarnjedna žena u mislima.
Bolujem ti dušornbol mi je golemarnbolujem ti ranorna lijka mi nema.
Budući da je filozofija proizlazi iz straha, filozof je dužan u svom putu da bude zaljubljenik u mitovima i poetskim bajkama. Pjesnici i filozofi su podjednako u biti velika s divljenjem.
Laku noć... njene pospane oči!