Stih za stihom kolo vodi, struna iz sna svakog budi.
Što da pjevam sad kad to svako zna, što mi značiš ti, a što ti značim ja...
Što i morskoj pjeni suđeno je meni, samo jedan tren ću gledati sunčev zrak.rn
Što ti oči rose? Što ti venu kose? Širi krila svoja, neka te ona nose. Što si tako tužna kad si vječno mlada? Cijelog svijeta srce u tebe se nada.
Svakog ljeta stane priča, ali s jeseni opet ranom, vidjet ćete vi mladića na magistrali s kišobranom.
Sve li su snovi, sve su puste želje na ovom svijetu gdje veliki je kvar.
Sve što meni život dade, sve mi natrag opet uze. Gitara mi samo osta, njene strune moje suze.
Ti me čekaj, neka tvoja ljubav bude moj dom. Svratit ću tebi jer ja do tebi nemam kome.
Tutnji život pored mene, ne gleda četu luđaka. Ruše se snovi, troše se žene, filmovi tuđi, a moja traka.
U četvrtom ratu svjetskom, oružje će bit kamenje.
U trci za bogastvom, čovjecanstvo hrdu hvata jer ne gleda nitko nikog, drug na druga, brat na brata.
U životu stara izreka je: Što je lijepo, ne može da traje. Ali to je šala, ti vječno ćeš sjati.
Uglavnom krive ženske, uglavnom mnogo graje, kače se za mene kao klinci za tramvaje.
Uvijek kad sam pored tebe, život mi se mnogo dopada.
Vodi me pjesma, ukleti trag. U oku lađa, jedra od pruća, pred njima bezdan, za kormilom crni vrag.
Volim tvoje trepavice i kao krila obrvice. Volim tvoje ruke bijele i godine što nas dijele.
Znam da ovako mnogim ne godim, ali ja sam čitav stao u vene. Znam dobro zašto ratove vodim, muški su muški, žene su žene.
