I kao kroz maglu slušao sam čiču gdje o svom životu meni priča priču. Imao je ženu i tri sina zlatna, ali mu ih ote podla ruka ratna.rn
I ptice znaju kako sam tebe volio, život bez tebe tako me slomio.
Istina je svemu dobar lijek.
Izvini što te volim, stvarno nije namjerno. Srce sjedi za volanom, ne pada mi pamet na pamet.
Ja kad nekog vidim da gubim, zasuzi oko, ali ne plačem. Onog koga ljubim do daske ljubim, a znam da se igram oštrim brijačem.
Ja nijesam kao svak, ja ne sanjam kadilak. Smuči mi se na to sve.
Ja sam navikao da ne brine niko o meni.
Ja se pjesmom bunim. Ja se ljubavlju borim.
Jadni čovjek danas svoju sreću novcem mjeri.
Jer ljubav je ljubav, živjet će do vijek, vjerujem kako će samo sa njom čovjek biti čovjek.
Kad bez tebe prođe noć, ne treba mi tad pomoć. Boli duša, drhti dlan, lutam teško bolestan.
Kad u ponoć niz pučinu mjesec srebrom potok toči, nebo zvijezde rascvjetaju, a ja mislim tvoje oči.
Kažu da sam čudan soj. Ne valja, Šobiću, biti heroj. Treba biti lukav, biti lijeprnkad je gadno podviti rep.
Mladost treba sve da gradi, budućnost na duši ima. Od crnoga stvorit bijelo, stvorit ljeto gdje je zima.
Na pjesku ispod stjene, grlio je nju i mene neki topli žar, tihi maestral.
Naviklo se tijelo k'o strašilo u žitu na ovu hladnu ljetnju kišu koja pada.
Ne daj da tebe mijenja netko, budi do kraja ono što jesi.
Ne pokušavaj mijenjat me, ovo je srce oduvijek sa mnom. Koliko smo samo krvavih putarnišli po brdu, išli po ravnom.
Ne pokušavaj mijenjat me, ovo su ipak moje ruke. Samo mi znamo kako smo skupa mučili sreću, mučili muke.
Ne pokušavaj mijenjati me, ovo je ipak moja glava kad joj se budi, neka joj se budi kad joj se spava, neka joj se spava.rn
