A ne mogu doæi po te,rnDragom da te krilu vratim; rnJer se jošte vrh Golgote - rnA pod teškim križem patim...
A šta ako nemam sa čime da platim isječene vene i kupim novu krv?
Ako nekad možda čuješ gdje sonatu kiša svira i gdje neki oluk plače kroz tišinu noćnog mira, gdje dolazih tebe čekati i gdje korak moj odzvanja u mirisu, ispod granja pod prozorom tvoga svijeta, znaj, to sam ja.rn
Ako već unaprijed sumnjate u svoj uspjeh, neuspjeh će vam lakše pasti jer ste ga mudro predvidjeli.
Ali se kišni zastor, ko neko mračno krilo, navuče- gdje je sunce?- ko da ga nije bilo!
Čim se zavjesa kišna s proljetnog sunca makla- kraj puta, u sto boja, zablista parče stakla.
Čovjek koji je pesimist prije 48 godine života zna previše. Čovjek koji je optimist nakon 48 godine života zna premalo
Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije: kako nam često baš to malo nedostaje!
Dan smrti će doći,možda danas,rnmožda za pedeset godina.
Doći će jesen bez uvelih grana,rnbez kiše,nez tuge,bez vina će doć.rnGle,ona neće imati dana.rnImat će samo jednu noć!
Gotovo sve što zovemo -višom kulturom- počiva na produhovljenju i produbljenju okrutnosti. Ona -divlja životinja- uopće nije umrtvljena. Ona živi, cvate, samo se - obogotvorila. Ono što čini bolnu nasladu tragedije je okrutnost. Postoji obilan, preobilan užitak i u vlastitoj patnji, u vlastitom činjenju sebe patećim.
I spasio djevojku od napada prošle noći.Kontrolirao sam sam sebe.
Ja ne vjerujem u pesimizam. Ako nešto ne ide onako kako mi želimo, idi naprijed. Ako misliš da će padati kiša, padat će.
Ja ne znam sto se ovdje dogadjarnkud idu ljudi s' kraja ovog stoljecarnjednoga dana oni ruse oblakerndrugoga dana oni vode ratove.rn
Jedino što imam, je san o životu.
Jedna stvar koju ne možete kupiti,je naći ili stvoriti vrijeme.
Jednostavno ne mogu graditi svoje nade na temeljima što ih čine pometnja, bijeda i smrt.
Jutro svanulo rnsunce granulornsnage nestajernal tuga ne prestaje.
Kad jednom priviknemo svoju savjest da nešto primi kao „nužno zlo”, to uskoro počinje sve više da nam izgleda kao nužno, a sve manje kao zlo.
Kad sam bio klinac, moji roditelji su se selili puno, ali ja sam ih uvijek pronasao.
