Starac koji je sadio rogač
Zašto bi itko sadio drvo čije plodove nikad neće okusiti?
Iz Talmuda (priča o mudracu Honiju) · 1 min čitanja
Jednoga dana mudrac Honi išao je cestom i ugledao starca koji je kraj puta sadio mladicu rogača. Starac je s mukom kopao jamu, polako, zastajkujući da predahne, a onda je u nju pažljivo spustio stabalce i zagrnuo ga zemljom.
Honi je zastao i upitao: – Starče, za koliko godina ovo drvo donosi plod?
– Za sedamdeset godina – odgovorio je starac i nastavio zalijevati mladicu.
Honi se začudio. – Zar misliš da ćeš poživjeti još sedamdeset godina i jesti s njega?
Starac se uspravio, obrisao ruke i nasmiješio se. – Kad sam došao na svijet, zatekao sam rogače pune plodova. Nisam ih ja posadio. Posadili su ih moji djedovi, za mene. Kao što su oni sadili za mene, tako ja sadim za svoju djecu i unuke.
Honi je otišao zamišljen. Priča kaže da je toga dana sjeo odmoriti se i da ga je svladao čudesan san. Spavao je sedamdeset godina. Kad se probudio, vratio se na isto mjesto. Ondje je stajalo veliko, razgranato stablo rogača, puno plodova, a pod njim je neki čovjek brao rogače.
– Jesi li ti posadio ovo drvo? – upitao ga je Honi.
– Nisam – odgovorio je čovjek. – Posadio ga je moj djed.
Pouka
Najvrjednije što ostavljamo nisu stvari koje sami potrošimo, nego ono što posadimo za druge. Svatko od nas uživa u hladu drveća koje su posadili ljudi koje nikad nismo upoznali. Pravo je pitanje što ćemo mi posaditi za one koji dolaze.
Pitanja za razmišljanje
- Tko je „posadio” nešto čime se vi danas služite?
- Što biste voljeli ostaviti djeci, unucima ili onima koji dolaze poslije vas?
- Radite li danas nešto čiji plod možda nikad nećete vidjeti?