Engleski pjesnik Sheli je pisao da su san i smrt djeca tamne noći. Na sjeveru, kad nastanu mjesecima dugi dani ili bele noći, bogme se i san i smrt dešavaju pri osvjetljenju, Mučno je to. Sjeverno osvjetljenje ne samo da čovjeku svjetli, ono čovjeka gleda i vidi kao neko nad prirodno oko. Čovjek se i na to strasno zagleda, i samo gleda. Vid živi u čovjeku odjeljenim životom, i to užasno muči. Čovjek se divi, boji se i muči se. Jesu li te raskošne boje na nebu zračne varke, ili su to neke stvarne – mi, ljudi, neobično volimo i cjenimo reč stvarno – neke stvarne objektivnosti. Mali čovjek, čovjek s juga naročito, koji tu sjevernu svjetlost ne shvata, osjeća pod njom i pred njom neku raskošnu, neku uzaludnu svečanost. Što je to? Možda će malo posle početi novo stvaranje sveta. Možda se to mi, ljudi, preobražavamo...rn
Englez je na neki način sretan. To je otok, pa su granice se daju uz more.rn
Englezi su arogantni!
Èovjek koji u pedesetim vidi život kao u svojim dvadesetim je protraæio trideset godina svoga života.
Èovjek uèi dok je živ i na kraju umire glup. rn
Èovjek vlada ženom samo kad vlada sobom; a mi vladamo sobom samo kad više mislimo nego što osjeæamo.
Eto došli ste u tuđu zemlju pak ni ovdje ne ćete da se opametite da se krećete i živite kako to traži duh vremena... Hazreti Alija je rekao - Budimo djeca vremena. Da je živ Hazreti Omer, on bi još više tražio od današnjeg vremena, te bismo morali još više raditi i doprinositi za opću stvar.
Eto ti sad njega, to si htjelarnako možeš poslije svega.
Eto vidiš kako mi je kada doðe kriza, kada hoæeš oba dima disati izbliza.
Eto, u životu je, na žalost, tako: trnje dobijaju živi, a ruže mrtvi.
EU me ne zanima, ako smo već proglasili ZERP, ja bih stavio tri ratna broda i ne bih ni jednom Slovencu dao da priđe. A Talijani pogotovo. Dao bih im dvije minute da iziđu iz hrvatskih voda, ako ne iziđu ide plijenjenje broda i skakanje u vodu.
Èuda se dogaðaju svakog dana; promijeni svoje mišljenje o tome šta je èudo i vidjet æeš ih svuda oko sebe.
Èujte moju pjesmurnèujte moju tugurnnikad ovo srcernneæe ljubit' drugurnèujte moju dušurnkako za njom plaèernjoš mi njene oèirnsve na svijetu znaèe.
Europljani stvarno izumiru!
Evo ga, gledaj, veæ se smješka nujnorn i jutro sija iz dva oka plava.rn Oslušni, druže, srcem u tišini rnsvijet nam njegov opet oživljava.rn
Evo i noæi, nad šumom cijelomrn nadvi se suton sa modrim velomrn Promakne samo leptiri kojirn i vjetar noænik listove broji.
Evo i sada ulicama svoga grada,željan sreće i ljubavi gladan,sam koračam tiho kroz noć.
Evo ima godinamarnnisam vidio prijatelja svog.
Evo ko zna koji putrnbudim se iz sna.
