Duša je naša kuća, oči su njeni prozori.
Duša je zdušnarnsa svitanjem što čekarnsvoj redrnu danu jednom,rnu ritualu ovomrnsvakodnevnom!
Duša koja ima slabu volju slična je posudi s rupama iz koje voda teče na sve strane, ne napunja se.
Duša koja je u meni nitko je ne može razgraditi...
Duša može često da održi tijelo, ali tijelo dušu nikad; ona posrće i gubi se sama.
Duša nije jabuka: ne možeš je razdijeliti.
Duša treba uvijek stajati odškrinuta, spremni dočekati ekstatično iskustvo.rn
Dužnost je roditelja da ne smatraju djecu svoju za isključivu svojinu svoju, no da ih odgajaju malo za sebe, a dosta za društvo. Majka priroda naučila je dovoljno svako dijete sebičnosti, majka Srpkinja nema tome što da doda no ima oduzeti.rn
Dužnost je tvoja putovnica za nebo: onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima, taj će ući u kraljevstvo nebesko.
Dva broja manja sad mi je dušarnotkad je nema u sebe ušlarnona je od mene otišla.
Dva broja manja sad mi je dušarnotkad je nema u sebe ušlarnona je od mene otišlarnmoja je radost jedina bilarndva broja manja sad su mi krilarnotkad je od mene otišla.
Dva galeba bjela u crnoj noćirnletjeli morem a bura je bilarnvjetar ih baci na jednu stjenurna on tu osta slomljenih krila
Dva mediokriteta postižu manje od jednog mediokriteta – jedan drugome smetaju
Dva su se puta razilazila u šumi i ja odabrah onaj manje proputovan-i to je ono što je sve promjenilo.
Dvije su stvari beskrajne: svemir i ljudska glupost, iako za ovo prvo nisam siguran.
Dvije su stvari beskrajne:svemir i ljudska glupost,mada za ovo prvo nisam siguran.
Dvije suze pale surndvije suze ledenerndvije suze znale surnda odlaziš od mene...rn
Dvoje ljudi stvara ljubav, različitim načinima samoće.
DVOJICA majstora nogometne lopte igrali su u Barçi zajedno, no nikad se nisu ponašali slično.
E da sam znaornPrečicom do tvojih usanarnDa sakrijem se u tvoje krilornDovoljno daleko od svih potjerarn.
