Naviru mi sjećanja kao moru plima,u mom oku živi led,u srcu spava zima.rnrn
Ne dozvoli da tuđi duh ovlada tobom. Budi svoj, uvijek slobodni elektron koji se kreće, radi i misli. Onda će tvoja glava uvijek biti tvoja, a tvoj pogled samo tvoj. Ne možeš nikad tuđim očima vidjeti ono što vidiš svojim i ne može tuđe srce osjetiti ljubav onako kako to može tvoje.
Ne gledaj u moje oči suza nema tu jer znam da ćeš opet doći kad krene po zlu.rnrn
Ne mjerim više vrijeme na sate, ni po sunèanom vrelom hodu. Dan mi je kada njegove oèi se vrate, a noæ kad opet od mene odu.
Ne treba ti kod mene pojas za spasavanjernvezat ću te osmijehom, a ti mene pogledomrntvoje oči te tako posebnernkao nečije riječi posljednje.
Ne vjerujem riječimarnti nisi iskrenarnosjećam toplinurni bol u ocimarn
Nečeš naći nigdje suzurnkoja bi iz moga oka palarnčak i život da me slomi.
Neću da plačem,stisnuo sam zube,ja odlazim odavde,neka bude kako bude.
Nek ti moje tužne oćirnza grijehe sude.
Neke druge oči bit će ono što su bile tvoje daleko od mene sada budi sretan.
Neki ljudi pobjeđuju, osvajaju, ali osjećaj gubitništva ih tjera kako bi se iznova dokazivali, pa tako nastavljaju sa pobjedama, sve do trenutka kada, istrošeni, padnu pod noge neprijatelju. Onda tek shvate da su sve dotadašnje pobjede pretvorili u životni poraz, jer nikad nisu pobjedili srcem, već su, u želji da budu pobjednici u očima drugih, nesvjesno pobjedili sebe.
Ni dugo, ni kratkornveć se jasno vidirnistječe polakornpijesak u klepsidri
Ni jedna osoba ne zaslužuje tvoje suze, a ona koja ih zaslužuje neće te nikada rasplakati.
Ni na nebu ni na zemljirnnema utjehernkad te oèi koje volišrnjednom ostavernkad ti usne koje ljubišrnkazu gotovo zbogom ostajrnnikad više, sve je propalo.
Nikad nisam pogledala kroz ključanicu a da još netko nije gledao s druge strane.
Nisam lijep u klasičnom smislu. Oči su spušteni, usta je krivo, zubi nisu ravni, glas zvuči poput mafijaša lijes, ali nekako sve to funkcionira.
Ništa nije teže ni strašnije nego gledati svijet oko sebe očima bivše ljepotice
Nista se vise vratiti nece, ni oka sjaj ni srca zar. Tek samo spomen na dane srecernkad budem tuzan i sam.
Nisu me mogli trebati, ali oni bi. Pustit ću moja glava biti samo u očima, osmijeh kao mali kao rudnik mogao biti upravo njihova nužnost.rn
Njene oči, njene oči, oduzimaju zvijezdama sjaj.
