„Ponosan sam na greške koji mi drugi pripisuju,ali sam manje ponosan na one koje zaista imam.”KajanjeLjubavNeradJean Cocteau
„Porušen je temelj pravice,ako se ne naplaćuje rad po zasluzi,i ako se živi na tuđi račun.”NeradPolitikaPravdaAntun Radić
„Rekao sam zubara da mi žute zubi. On mi je rekao da nosim smeđu kravatu.”BogatstvoČovjekNeradRodney Dangerfield
„Riječi koje dolaze izravno od ljudi su najveće ... Ako zamijenimo jedan iz vlastitog vokabulara, to nestaje pred vašim očima.”AgresivnostNeradŽenaDorothea Lange
„Roditelji koji su zaboravili čežnje svog djetinjstva – zaboravili kako se igra i mašta – loši su roditelji. Kada dijete izgubi sposobnost igranja, ono je fizički oštećeno i predstavlja opasnost za svako drugo dijete koje mu se približi.”MirMladostMržnjaAlexander Sutherland Neill
„Svijet neće upropastiti oni koji rade zlo, nego oni koji ga nastoje unaprijediti i oni koji ne rade ništa.”NeradNovacPosaoKarl Marx
„Što je čovjek neinteligentniji, to mu je postojanje života manje misteriozno.”ČovjekNeradŽivotArthur Arthur Schopenhauer
„Ta igra pod prozorom sabirala je u sebi jedan sasvim nov i neuhvatljiv svijet; u njoj zavijalo je bezbroj glasova; i napregnuto dječije uho, izoštreno brusom strepnje i nekog neobjašnjivog, toplog i primamljivog straha, moglo je čuti kako se ti glasovi kovitlaju u nekom čudnom tajanstvenom kovitlacu, zvižde kroz pustaru noći, bolećivo jauču pod strehom i, razbijeni tvrdoćom zašiljenih ledenica požutjelih od dima, cijuču propadajući ka smrzloj zemlji; tu padaju tupo kao ukočene beživotne ptice i razbijeni lijepe se u neku daleku i neuništivu tišinu; tišina je sagrađena iz neizmjerljivog mnoštva glasova, šapuće dijete samo sebi djedove riječi i nekako duboko u sebi osjeća svoju i samo svoju istinu o tome kako su ti glasovi što se, hrleći iz svih krajeva, tjerani vjetrom i razbijani udarom smrzlih grana u visokim hrastovim krošnjama, skupljaju tu pred njegovim prozorom i cvileći iskaču u tišinu kao u smrt, u stvari glasovi onih kojih više nema, pomrlih, onih koji svojim nebivanjem grade smrt, kao što njihovi glasovi, umirući tu pred njegovim prozorom, izgrađuju tišinu, sveprisutnu i glasnu…”ČovjekLažNeradIzet Perviz
„Tako da znam što ću učiniti? Ja ću napraviti nešto nečuveno, reći ću istinu.”ČovjekIstinaNeradJohn Travolta
„Tko ne čini ništa za druge, ne čini ništa ni za sebe.”DobročinstvoDobrotaLijenostJohann Wolfgang Goethe
„To je činjenica da, ako sam izdvojila Njemačku, naša stopa rasta je preniska i imamo vrlo visoku nezaposlenost.”NeradPosaoPolitikaAngela Merkel
„Tu pod milim bogom ništa ne razumiješ. Jedva shvatiš o kome je riječ, a pogotovo ništa ne možeš doznati o čemu je riječ. Pa čitam te novine i ono što pišu o meni i mojemu stripu; nekakvi rakursi, gore dole, kurci-palci, lijevo i desno, habitus multiplus...!? Pa zbilja poblesaviš. Ta, ne znaš što radiš. I da si malo labilnija ličnost, pakirao bi se put ludnice. E kritika, kritika.”NeradMišljenjeNezadovoljstvoAndrija Maurović
„U dvadesetoj čovjek je pun borbe i nade. On želi reformirati svijet. Kad je u sedamdesetoj i on još uvijek želi reformirati svijet, ali on je zna da ne može.”NeradDjeloDržavaRodney Dangerfield
„U odgoju svakog čovjeka postoji doba, kada dolazi do uvjerenja da zavist nije ništa drugo već neznanje.”ČovjekNeradNeznanjeRalph Waldo Emerson
„U tom kraju Usilma bijaše nadaleko čuvena po svojoj ljepoti. Bila je tako lijepa da su najstarije žene, nagledane svega i svačega, i najljepših i najružnijih stvari, imale običaj reći kako ne upoznaše u ovo svojih godina takvu raskoš i kako ona nije za ovog svijeta i kako je nesposoban čovjek da istrpi sjaj ljepote s njena lica. Njihov razum već bijaše prevagnuo na drugu stranu, tamo ka vječnosti, te poprimio osobine proročanskog i one su Usilmi predskazivale veliku nesreću, govorile bi: u takvoj ljepoti ima nečeg samouništavajućeg i ona u čovjeku iz ljubavi rađa zavist i bijes, jednostavno, ne može čovjek uživati u njoj dok je ne skrnavi i svede na mjere normalnog i običnog. Pa iako su, u to vrijeme, jedino one na svijet oko sebe mogle gledati realno - bijahu tako stare da ih ništa nije iščuđavalo, svaka se stvar u njihovom životu bar jednom desila, svaka osim Usilmine ljepote, ne bijahu zahvaćene opštom pomamom oko njene pojave, niti su od njene ljepote mogle imati kakve koristi, niti su mogle biti na gubitku - ipak, niko ih nije slušao, i one su, zavaljene u mulj ljudskog zaborava, zatrpane uzdivljalim pijeskom vremena, od sviju ostavljene kao da je vrijeme njihovog smrtnog časa odavno već minulo, beskorisne poput bezubih usta, bezrazložno sjedile u kući svoje starosti i, po već ko zna koji put prepričavajući iste priče, čekale još bezrazložniju i beskorisniju smrt; ponekad se činilo i ona ih, smrt, zaobišla, život ih se odrekao, a sudbina ih otpisala, pa su ni tamo, iza svega, ni ovamo, ispred nevidljivih zavjesa gdje im riječ bijaše beznačajnija od blagog daška popodnevnog pustinjskog vjetra. Njihova upozorenja nisu nalazila put do ljudskog uha ugriženog milozvučnim šapatom kadife zarobljene u skladan pokret Usilminog vitkog tijela, a lica im pred okom koje je imalo čast gledati najsavršenije od ovog svijeta bijahu providna kao prevreo i bezobličan dan.”ČovjekNeradMukaIzet Perviz
„Umjetnost je ništa bez dara, ali dar je ništa bez napornog rada!”AmbicijaDarežljivostNeradÉmile Zola