Tko grijeh ostavlja da mu počiva pred kućom, lako mu uđe u kuću.
Dopadne me jeza, da tamo negdje - ne tako daleko, postoji žena koja će me uvijek pamtiti po zlu. Plašim se mržnje, ali još više njenog praštanja. Mržnja se može i smije vratiti mržnjom, ali šta sa oproštajem? Kako se sebi prašta tuđe praštanje?
Ja sam iznimno buntovna. Imam ovaj snažan , prkosan duh.
Mora netko takvima kao ti stat na kraj.
"Historija je samo spisak zločina i nesreća."
"Ko odaje tuđe tajne, drži se izdajnikom; ko odaje svoje tajne, smatra se budalom."
"Ko oprašta zločin, postaje u njemu saučesnik."
"Laž je rijetko kada skromna. Korov raste bujno."
"U ljubavi ima dva zla: rat i mir."
"Vođeni smo kao drvena lutka koju pokreću tuđi mišići."
- Ako nije ljubav, šta to onda ćutim ?rn- Ako je ljubav, Bože, kakva je i koja ?rn- Ako je dobra odkud smtrna boja ?rn- Ako je zla, odkud slast u muci slutim?rn- Gorim li voljom, odkud suze slijeću?rn- Ako zlu ugađam,čemu jaditi se?rn- O živa smrti, draga muko, javi se, zašto si u meni, ako ja to neću ?
... sva njezina duša, sva mlada snaga srca, svaka kap krvi, svaki dijelak njezina bića, jedan je veliki čovječji život, upro se sa svim plamenima svoje snažne postojanosti, pretvorio se u ogromnu silu što pobjeđuje tamne duhove zla i gospodujući zapovijeda srećom ...
... Sve što imamo valja steći u poštenju. Nije dosta pokajati se. Živjeti treba u poštenju. Laž je počast đavolska kojom zloća okružuje dušu da je otme sreći. Sreća je rad, poštenje, dobrota prema svojoj braći - vječna čistoća do smrti put je savršenstva.
A dao si mi riječ da bićeš turnda nosićeš me kao pticu ranjenurnda bićeš moj mač na ramenurna onda krenulo je sve po zlu.
A sada kada je sve gotovo, nema se šta za reæi. I ako si završio time da me sramotiš može iæi sam i reæi svima.rn
A to što poslije menerntebi se ne živirnto mi više ništa ne znaèirnsad' mi više ništa ne znaèi
Ako ikada doživiš poraz ne dozvoli da ti suze poteku. Muškarci su zli, oni æe na ruševinama tvoje tuge sagraditi spomenik svoje pobjede. rn
Ako ljubav zavisi od naše slobodne volje, zašto se ne prestanu voljeti oni koji bi htjeli da prestanu? Naprotiv, plaču od bola i robuju ljubavi, čak i oni ponosni ljudi koji inače smatraju ropstvo za najveće zlo; i rado se rješavaju zbog ljubavi nečeg čega se nikada nisu htjeli odreći; i nose svoju ljubav kao bolest i okov; i žive u strahu da ne izgube samo onog koga vole.
Ako moram birati između dva zla, uvijek biram ono koje još nisam isprobala.
Ako nije ljubav, što je dakle ovo što osjećam? Ali ako jest ljubav, zaboga što li je ona? Ako je dobra otkud joj ona smrtonosna gorčina? Ako je zla,otkud onda ona slast u svakoj njenoj muci?